Od početka godine, shodno rješenjima o izvršenju javnih izvršitelja po osnovu neosnovanog lišenja slobode prinudno je naplaćeno 254.617,59 eura, odgovoreno je "Danu" iz institucije Zaštitnika imovinsko pravnih interesa Crne Gore. Ovaj iznos je isplaćen sa računa glavnog državnog trezora.

U istom periodu za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode podnijeto je 30 zahtjeva, od kojih su tri završena potpisivanjem sporazuma sa Ministarstvom pravde, i na osnovu njih su isplaćena 5.434 eura, saopšteno je za "Dan" iz tog vladinog resora.

Postoje dvije vrste postupka za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode – u upravnom i sudskom postupku. Jedan od načina je podnošenje zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode Ministarstvu pravde kao primarno nadležanom upravnom organu za naknadu štete jer se prije podnošenja tužbe sudu za naknadu štete oštećeni mora obratiti nadležnom vladinom resoru.

Podnošenje tužbe nadležnom sudu dolazi tek nakon obraćanja Ministarstvu pravde radi postizanja sporazuma o postojanju štete, vrsti i visini naknade, a u slučaju da podnosilac zahtjeva nije uspio adekvatno da se naplati ili Ministarstvo pravde o zahtjevu nije donijelo odluku u periodu od tri mjeseca, te u slučaju da zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen.

Takođe, zakonska regulativa podrazumijeva da kada se sporazumom sa ministarstvom ostvari samo dio zahtjeva, oštećeni može podnijeti tužbu pred nadležnim sudom i za preostali dio zahtjeva protiv države Crne Gore. Onaj kome je povrijeđeno pravo slobode ima i mogućnost podnošenja ustavne žalbe, kao posebnog pravnog sredstva kojim se pokreće postupak pred Ustavnim sudom radi zaštite ljudskih ili manjinskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom. U tom slučaju podnosilac žalbe navodi da osporena rješenja ne sadrže dovoljno obrazložene razloge za ocjenu opravdanosti određivanja ili produženja pritvora, procjenjujući ih prema načelima i garancijama sadržanim u Ustavu Crne Gore, Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i ZKP-u.

Pritvor se cijeni kao neosnovan, onda kada je postupak obustavljen pravosnažnim rješenjem ili završen pravosnažnom oslobađajućom presudom ili presudom kojom se optužba odbija. Kao posledica neosnovanog lišenja slobode odnosno neopravdane osude, moguće je nastupanje imovinske i neimovinske štete. Shodno ZKP-u pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravosnažnosti prvostepene presude kojom je okrivljeni oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravosnažnosti prvostepenog rješenja kojim je postupak obustavljen.