Ovo su samo neki od naslova koji se poslednjih dana nižu na stupcima crne hronike u domaćim medijima.

Bezbjednosna situacija u Crnoj Gori je složena, zabrinjavajući je stepen kriminalizacije društva, kao i porast svih vidova nasilja. Nesigurnost i strah su se uvukli među građane. Na društvenim mrežama česti su komentari tipa: "Nama rat ne treba, svaki dan brojimo žrtve"... Sve to ostavlja ogromne posledice na mlade ljude, tako da je pitanje kakve ličnosti stvara trenutna društvena klima.

Građanski aktivista Dževdet Pepić smatra da je sve ovo što nam se dešava posledica mnogobrojnih uzroka.

– Najveći i glavni krivac što nam je bezbjedonosni sektor ovakav – skoro pa nikakav – jesu politički subjekti i političari koji insistiraju da on bude pod njihovom i direktnom i indirektnom kontrolom. Pritom, nebitno je da li je u pitanju DPS, SDP, BS, NS, URA, Demokrate... Sve njih (makar dosad) puno više je interesovalo ne kakav je bezbjednosni sektor, nego – čiji je. I svi koji su bili u prilici maksimalno su se trudili da on bude skoro pa isključivo njihov. A to im je bilo potrebno i kao veliki "rezervoar" za očuvanje i pridobijanje birača. To nas je i dovelo do toga da nam je bezbjednosna situacija ovako nesigurna – kazao je Pepić za "Dan".

Za osam mjeseci šest ubistava: "Alarm za nadležne da pojačaju aktivnosti, jer bi u suprotnom država kapitulirala pred kriminalcima"

Umjesto da vodi glavnu riječ, kako ističe, struka je i sada potpuno zapostavljena, a glavni i odgovorni su i dalje političari koji nemaju pojma o tome kako treba da funkcioniše bezbjednosni sektor.

Velibor Madžgalj za "Dan": Krvi je bilo i na plafonu, sumnjamo da neko krije ubicu

Naš sagovornik smatra da situaciju dodatno usložnjava i čini je gorom ponašanje treće grane vlasti, tj. pravosuđe, koje svojim činjenjem, a naročito nečinjenjem dobrano doprinosi sve lošijoj bezbjednosnoj situaciji.

– Dobro je poznato i to da su političari na ključne funkcije u bezbjednosnom sektoru birali i postavljali svoje ljude ne da rade svoj, nego njihov posao. Počesto angažujući u tom sektoru ljude od povjerenja, a ne od struke i od etike. Bilo je i onih koje su angažovali a da za to nijesu ni imali potrebnu stručnu spremu, a nerijetko su sticali sumnjive diplome da bi "papirima" mogli da pokriju određeno radno mjesto. Nije nam sistem toliko totalno zakazao, koliko su naši političari svojom željom za totalnom kontrolom bezbjednosnog sektora doprinijeli da on bude ovoliko "nebezbjednosan". Ovo i ovakvo stanje ima ne samo negativan uticaj na mlade, već je i veoma opasno i po njih i po čitavo društvo. Krajnje je vrijeme da shvatimo da je ovakvo stanje veoma opasno i da ovo ne vodi ama baš ničemu – upozorio je Pepić.

Maloljetnica stradala na aerodromu u Beranama

Psiholog Radmila Stupar Đurišić ističe da divljenje onima koji su kršili zakon nije rijetka pojava kod mladih poslednjih godina.

– Neprijavljivanje prekršilaca zakona od strane odraslih, koji veruju da su to pripadnici nekih nedodirljivih grupa, samo učvršćuje mišljenje mladih da je kriminogeno ponašanje jedan od legitimnih odabira. Društvo u kojem živimo napravili smo mi koji ovdje živimo i okrećemo glavu na drugu stranu jer mislimo da se nas to ne tiče – rekla je Stupar Đurišić za "Dan".

Kako je naglasila, zadovoljenje čovjekove potrebe da živi u sigurnom okruženju je neophodnost i uslov za stvaranje, rast i razvoj mentalno zdrave osobe.

– Mislim da su i djeca danas žrtve nerazumijevanja. Zaboravlja se da se mentalno zdravlje čuva prevencijom i velikim ulaganjem, a ne da se tretira onda kada imamo problem u vidu poremećaja ili bolesti. "Potrebno je ujedinjeno cijelo selo da podigne jedno dijete", to je veoma stara poslovica, a mi u našem društvu ne da nemamo spremnost da mnogo radimo za opšte dobro, nego sve više vidim da ni za lično dobro ljudi ne rade ispravne stvari. Nema sela koje brine i njeguje, ili, izgleda, nema ljudi koji su spremni da njeguju i brinu, a na rukovodećem su položaju – kazala je Stupar Đurišić.