I pored zadovoljstva zbog efekata pojačanog angažmana sudija i zaposlenih, što je rezultiralo rješavanjem ogromnog broja predmeta, Pešić naglašava da se pitanje efikasnosti upravnog sudstva ne može dugoročno rješavati isključivo povećanim naporima sudija i zaposlenih, zbog čega je Ministarstvu pravde podnio inicijativu za reorganizaciju upravnog sudstva.
• Godinu ste započeli sa preko 26.000 predmeta u radu. Kakvo je danas stanje, odnosno koliko ste novih predmeta dobili tokom 2025, koliko ih je riješeno i, s obzirom na dosadašnju dinamiku priliva predmeta i njihovog rješavanja, kakva očekivanja u tom pravcu imate od ove godine?
– Upravni sud Crne Gore je u 2025. godinu ušao sa preko 26.600 predmeta u radu, što ga čini, imajući u vidu broj sudija, najopterećenijim sudom u pravosudnom sistemu. Tokom godine zaprimili smo približno 8.500 novih predmeta, što znači da je Upravni sud u 2025. godini imao u radu oko 35.000 predmeta.
Od početka godine, u Upravnom sudu Crne Gore riješeno je oko 13.000 predmeta, što predstavlja rekord u broju završenih predmeta na nivou godine od početka rada suda, od 2005. godine, a direktna je posljedica pojačanog angažmana sudija i zaposlenih, bolje organizacije rada i proaktivnog i pravovremenog institucionalnog reagovanja na određena zakonska rješenja koja su imala direktan uticaj na način rješavanja upravnih sporova. Kao rezultat takvog rada, zaostatak je smanjen za gotovo 5.000 predmeta, a tzv. parametar clearance rate (koji ukazuje na sposobnost suda da rješava zaostatak predmeta) za 2025. godinu je preko 150 odsto, što znači da je sud riješio znatno više predmeta nego što ih je primio u toj godini.
Međutim, bez obzira na ove rezultate, potpuno sam svjestan da građane, koji na odluku Upravnog suda čekaju dvije ili tri godine, statistika ne može zadovoljiti, iako je prosječno vrijeme koje je potrebno Upravnom sudu da riješi predmet sa preko 1.422 dana, koliko je to bilo u 2023. godini, palo na nešto preko 600 dana u 2025. godini, što predstavlja smanjenje za skoro 800 dana. Takođe, upoznat sam da postoje slučajevi u kojima pojedinci godinama, pa i decenijama, vode upravne sporove, nekada i po više postupaka, a da konačnu sudsku zaštitu ne dočekaju u razumnom roku. Takva iskustva s pravom stvaraju osjećaj pravne nesigurnosti i narušavaju povjerenje u institucije.
Zbog toga smatram da se pitanje efikasnosti upravnog sudstva ne može dugoročno rješavati isključivo povećanim naporima sudija i zaposlenih, jer to vodi ka preopterećenju sistema i riziku da rad suda bude ozbiljno otežan, naročito imajući u vidu izazove koje nas očekuju, a tu prije svega mislim na potencijalne sporove pred Upravnim sudom Crne Gore koji se tiču legalizacije bespravno izgrađenih objekata, te eventualno na sporove povodom primjene nekih zakona koji su usvojeni u 2022, ali i u ovoj godini. Takođe, velike izazove za Upravni sud nosi i članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji.
Upravo iz tih razloga podnio sam inicijativu Ministarstvu pravde za reorganizaciju upravnog sudstva u Crnoj Gori, kao i za donošenje novog Zakona o upravnom sporu. Cilj te inicijative je uspostavljanje funkcionalnijeg i efikasnijeg sistema upravnog sudstva, koji će omogućiti da se, uz očuvanje kvaliteta sudskih odluka, građanima obezbijedi pravovremena i djelotvorna sudska zaštita, što mora biti osnovna svrha i smisao postojanja Upravnog suda.
• Da li je "ćutanje uprave" i dalje najčešći razlog za pokretanje spora pred Upravnim sudom? Koji je organ najčešće tuženi u takvim postupcima?
– Da, "ćutanje uprave", nažalost, i dalje predstavlja jedan od najčešćih razloga za pokretanje sporova pred Upravnim sudom Crne Gore. Trenutno se pred sudom vodi više od 6.000 postupaka koji su pokrenuti upravo zbog nedonošenja odluka od strane nadležnih organa u zakonom propisanim rokovima, što jasno govori o razmjerama ovog problema.
Kada je riječ o strukturi tuženih organa u tim predmetima, najčešće se kao tuženi javljaju Glavni administrator Glavnog grada i Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, imajući u vidu obim nadležnosti tih organa i veliki broj zahtjeva (žalbi) koje građani i pravna lica pred njima podnose.
Imajući u vidu naprijed navedene podatke, smatram da je neophodno da se, paralelno sa naporima koje sud ulaže u efikasnije rješavanje predmeta, ojača odgovornost upravnih organa za blagovremeno odlučivanje, ali i da se pronađe način da se normativno i institucionalno adresiraju pojedini slučajevi zloupotrebe prava na pokretanje upravnog spora zbog "ćutanja uprave", koji se, nažalost, javljaju kod određenog broja pojedinaca i nevladinih organizacija. Samo na taj način moguće je smanjiti priliv tužbi zbog "ćutanja uprave" i omogućiti da građani po čijim se tužbama vode postupci pred Upravnim sudom po drugim osnovama ne trpe posljedice preopterećenja suda zbog ogromnog broja tih tužbi.
• Ranije ste upozoravali na praksu zloupotrebe Zakona o slobodnom pristupu informacijama u svrhu naplate troškova postupka kroz pokrenute sudske sporove. Da li se sa takvom praksom nastavilo i u 2025. godini i da li i dalje imamo slične obrasce ponašanja kao ranije – podnošenje ogromnog broja tužbi od strane istih lica i zastupanje od strane određenih advokata? Da li imate procjenu troškova dosuđenih/isplaćenih u vezi sa ovim postupcima?
– Upravni sud Crne Gore je i u 2025. godini imao u radu određeni broj predmeta koji ukazuju na zloupotrebu prava na slobodan pristup informacijama, prvenstveno kroz pokretanje velikog broja upravnih sporova sa ciljem naplate troškova sudskog postupka. Međutim, važno je naglasiti da je obim takvih predmeta manji nego u 2024. godini, a znatno manji u odnosu na 2023. godinu, kada je ova pojava bila posebno izražena.
Smatram da je tom smanjenju u znatnoj mjeri doprinio proaktivan odnos Upravnog suda, koji je u kontinuitetu ukazivao na postojanje zloupotreba, kako kroz sudsku praksu, tako i kroz blagovremeno upoznavanje kako javnosti, tako i nadležnih državnih organa sa pojavom da određene nevladine organizacije podnose i po nekoliko hiljada tužbi, često po istovjetnom obrascu i u kratkim vremenskim intervalima, kroz zastupanje od strane ograničenog broja advokata.
Kada je riječ o troškovima postupka, Upravni sud je u 2025. godini dosudio troškove u iznosu od oko 1.100.000 eura na ime "ćutanja uprave", od preko 1.700.000 eura koliko je ukupno dosudio u ovoj godini, a koji novac će biti isplaćeni iz državnog, odnosno lokalnih budžeta. Važno je naglasiti da se ta sredstva, u krajnjoj liniji, obezbjeđuju iz javnih prihoda, što znači da teret ovakvih postupaka na kraju snose svi građani. Upravo zbog toga je – a na šta iz Upravnog suda ukazujemo od 2023. godine – neophodno što prije (normativno) reagovati kako bi se spriječile zloupotrebe, uz istovremeno očuvanje legitimnog prava javnosti na slobodan pristup informacijama.
• Da li ste tokom prošle godine osjetili efekte usvojenih izmjena Zakona o upravnom sporu u pravcu smanjenja/sprečavanja zloupotreba i da li smatrate da će smanjenju troškova postupaka doprinijeti nova advokatska tarifa?
– Izmjene i dopune Zakona o upravnom sporu, koje su stupile na snagu u junu 2025. godine, već su proizvele vidljive efekte u praksi Upravnog suda Crne Gore, naročito kada je riječ o predmetima pokrenutim zbog "ćutanja uprave". Tim izmjenama je omogućeno da sud, u situacijama kada ocijeni da javnopravni organ treba obavezati da odluči o zahtjevu stranke, odlučuje na nejavnoj sjednici, bez održavanja usmene rasprave. To je imalo direktan uticaj na ubrzanje postupaka, ali i na smanjenje troškova postupka, koji su u tim slučajevima praktično prepolovljeni.
Ovakvo rješenje pokazalo se kao značajan mehanizam u sprečavanju pojedinih oblika zloupotreba, jer se istovremeno omogućava brža sudska zaštita prava stranaka, a eliminišu se nepotrebni procesni koraci koji su do sada generisali dodatne troškove i opterećivali sud.
Kada je riječ o novoj advokatskoj tarifi, važno je istaći da je do njenog donošenja došlo i nakon razgovora sa predstavnicima Advokatske komore, tokom kojih je ukazano na specifičnosti i problematiku predmeta "ćutanja uprave". Novom tarifom smanjena je visina nagrade za zastupanje u upravnom postupku i upravnom sporu u dijelu koji se odnosi na "ćutanje uprave", što bi trebalo da ima preventivni efekat i da demotiviše mali broj advokata koji su u prethodnom periodu učestvovali u tzv. zloupotrebama prava u oblasti slobodnog pristupa informacijama.
U tom smislu, smatram da izmjena Zakona o upravnom sporu i advokatse tarife predstavljaju važne korake ka smanjenju zloupotreba, racionalizaciji troškova postupaka i efikasnijem funkcionisanju upravnog sudstva, u mjeri mogućeg u trenutnim okolnostima, uz puno poštovanje prava građana na sudsku zaštitu.
• Da li je sud kadrovski pojačan u 2025. i koliko sudija imate u ovom trenutku?
– Tokom 2025. godine Upravni sud Crne Gore je kadrovski pojačan za jednu sutkinju, što je svakako bio značajan, ali nedovoljan korak, imajući u vidu obim i složenost poslova koje sud obavlja. U ovom trenutku sud funkcioniše sa 15 sudija od ukupno sistematizovanih 16 sudijskih mjesta, pri čemu je važno istaći da od 2021. ne radimo u punom kadrovskom kapacitetu.
Dodatno, već od februara ove godine jedan sudija će na period od godinu dana biti upućen na rad u Strazburu, dok postoji realna mogućnost da još jedan sudija napusti sud, što će nas ponovo dovesti u situaciju ozbiljnog nedostatka sudijskog kadra. Imajući u vidu da je Upravni sud već sada najopterećeniji sud u sistemu, ovakva kadrovska struktura predstavlja ozbiljan izazov za održavanje postojećeg nivoa efikasnosti.
Upravo zbog toga i ranije sam ukazivao da se problemi Upravnog suda ne mogu rješavati parcijalno, već je nužna reorganizacija upravnog sudstva u Crnoj Gori, kako bi se stvorili uslovi za dugoročno održiv, efikasan i građanima dostupan sistem sudske zaštite u upravnom sporu.
