Stručnjaci su za Parents izdvojili nekoliko navika koje mogu pomoći da izgradite otpornost kod vaše djece.

Naime, otpornost počinje s odnosima, a djeca koja odrastaju uz toplu, osjetljivu i predvidljivu skrb vremenom razvijaju snažniju emocionalnu regulaciju i vještine suočavanja s izazovima.

"Sigurna privrženost djeci pruža stabilan temelj iz kojeg odnose u svom životu vide kao predvidljive i sigurne. To potiče zdrav nivo povjerenja u sebe i druge, veće samopouzdanje i bolju kontrolu nad osjećajima", navodi psiholog Joseph Laino.

Kada se djeca osjećaju sigurno, onda su spremnija da preuzmu određene rizike, poput rješavanja teškog zadatka ili snalaženja u sukobu s vršnjacima, jer znaju da imaju podršku roditelja. U svakodnevnici se sigurna privrženost gradi uspostavljanjem kontakta očima dok dijete govori, uvažavanjem njegovih osjećaja umjesto umanjivanja te uz dosljednost u rutinama i očekivanjima.

Kada se djeca osjećaju emocionalno sigurno, ona razvijaju unutrašnju stabilnost potrebnu da se nose s nestabilnošću u vanjskom svijetu. Način na koji djeca tumače neuspjehe je jednako važan kao i sami neuspjesi.

"Razvojni mentalni sklop preoblikuje izazove u prilike, dok ih fiksni mentalni sklop vidi kao prijetnje. Roditelji to mogu poticati tako da se fokusiraju na trud, strategiju i upornost, a ne na urođenu sposobnost", rekao je dr. Laino.

Takođe, izgradnja otpornosti ne znači da morate spašavati dijete iz teških situacija i rješavati probleme umjesto njega. Ako to uradite, dijete neće razviti emocionalnu snagu koja je potrebna za suočavanje sa životnim izazovima.

"Bitno je da naučite balansirati između potrebe da se dijete pomuči s rješenjem i istovremeno da mu pružite podršku kako se u tom procesu ne bi osjećalo samo", tvrdi dr. Laino.

Pri odrastanju, cilj je postepena nezavisnost, gdje je potrebno da djeci dopustite da pokušaju, pogriješe i prilagode se, znajući da ste tu ako im zatrebate. Uz to, na razočarenje kod vašeg djeteta potrebno je da odgovorite aktivnim slušanjem. Uvažavanjem osjećaja na prvom mjestu, a rješavanjem problema na drugom, učite djecu da se emocijama može upravljati te da ih se ne treba bojati ni izbjegavati.

Takođe, roditeljski primjer u velikoj mjeri oblikuje način na koji djeca regulišu svoje emocije. Biti primjer ujedno znači i da priznate svoje greške. Otpornost se ne gradi samo u velikim trenucima, već raste iz svakodnevnih navika.

Predvidljive rutine daju djeci osjećaj stabilnosti, posebno u vremenima promjena. Društvene igre pomažu djeci da vježbaju čekanje na red I da tolerišu frustraciju. Gubitak u igri postaje mala proba za veća razočarenja kasnije u životu.

Shodno svemu tome, otpornost ne dolazi iz uklanjanja stresa, niti iz bacanja djece u stresne situacije bez pomoći. Otpornost dolazi iz pružanja podrške i osjećaja sposobnosti dok se uče snalaziti u izazovima. Kada roditelji postignu ravnotežu, djeca postaju sigurnija u sposobnost prilagođavanja i oporavka.