CDT: Amandmanom unazađen Zakon o SPI

Ukoliko od neke crnogorske institucije zahtjevom za slobodan pristup tražite, na primjer, informacije kako troše novac građana, a ta institucija prekrši zakon i ne učini informacije dostupnim, vi ih, u određenom momentu, tužite Upravnom sudu.

Ako Upravni sud presudi da je institucija kriva i da je prekršila zakon, sudske troškove više neće plaćati samo institucija koja je sakrila informacije i prekršila propise, već ćete troškove platiti i vi kao građanin, saopštili su iz Centra za demokratsku tranziciju (CDT).

Prema njihovim navodima, do ovoga je doveo amandman poslanika Pokreta Evropa sad (PES) Vasilija Čarapića na Zakon o slobodnom pristupu informacijama koji je usvojen krajem prošle godine, uprkos jasnim porukama međunarodnih organizacija da građani ne treba da snose troškove kada institucija ćuti.

U Čarapićevom amandmanu, koji je usvojen na Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu, navodi se da "svaka stranka u upravnom sporu iz stava 1 ovog člana koji se pokreće zbog ćutanja uprave snosi svoje troškove".

– Ovo je čak i manje rigidan predlog od onog za koji se Čarapić ranije zalagao, a kojim je tražio da sve troškove spora snosi građanin, organizacija ili medij koji su tužili instituciju jer krše zakon. Ipak, poslanik PES-a je "ublažio" svoj predlog, pa je na kraju izglasano da sudske troškove plaćaju institucije i građanin, po principu – svako svoje. Čarapić je svoj predlog pravdao navodima da se ovim amandmanom sprečavaju zloupotrebe, odnosno naplaćivanje od države za trivijalne zahtjeve kojima se traže platne liste škola od prije ko zna koliko godina, ocjene đaka iz perioda od prije 30 godina i slično – naveli su iz CDT-a.

Kako dodaju, ovakvo rješenje čak i nije novo, a prije Čarapića predlagao ga je DPS 2019. godine.

– U upravnom postupku i upravnom sporu, u postupku ostvarivanja prava na pristup informacijama i ponovne upotrebe informacija, svaka stranka snosi svoje troškove, bez obzira na uspjeh u postupku – glasio je predlog vlade DPS-a iz 2019. godine.

Još 2019. upozoreno na manjkavosti

Kako su podsjetili iz CDT-a, u preporukama SIGMA navodi da bi ova odredba dala Upravnom sudu diskreciono pravo da ne dosudi plaćanje sudskih troškova tužiocu iako se presudi u njegovu korist, ukoliko je jasno da je svrha tužbe da se naplate troškovi, a ne stvari interes za informaciju.

– Predložena odredba može ukloniti trenutni podsticaj za podnošenje brojnih zahtjeva za pristup informacijama samo radi ostvarivanja naknade sudskih troškova u slučaju administrativnog ćutanja (koji iznose približno 500 eura po dobijenom sudskom sporu). Međutim, ona to čini neproporcionalno, kaznivši i strane u postupku koje moraju ići na sud da bi zaštitile svoje pravo na dobijanje javnih informacija i koje možda moraju angažovati profesionalnog advokata. Ako se predloženi stav 2 implementira u trenutnoj formi, troškovi advokata neće biti nadoknađeni čak ni ako strana dobije sudski spor, što može odvratiti stranu od pokretanja bilo kakvog sudskog postupka nakon što dobije negativan odgovor od administrativnog organa na svoj zahtjev za informacijama, ocijenili su iz SIGMA povodom predlog DPS-a, a što se može jasno odnositi i na sadašnji predlog PES-a, jer su gotovo identični – navode iz CDT-a.

Ovo, kako smatraju u CDT-u, ukazuje na kontinuitet obeshrabrivanja građana i nevladinih organizacija da koriste institut slobodnog pristupa informacijama, te ohrabrivanje institucija da kriju informacije i za to prolaze nekažnjeno.

– Protiv ovakvih rješenja u kontinuitetu su međunarodne organizacije i EU institucije, a što potvrđuje činjenica da je međunarodna organizacija SIGMA (OECD & Evropska komisija) 2019. u mišljenju o nacrtu zakona DPS-a ukazala da je potrebno pronaći drugačije rješenje koje bi omogućilo sudu da odluku o tome ko snosi troškove donosi zavisno od slučaja do slučaja – naveli su saopštenju.

Sami Predlog zakona o slobodnom pristupu informacijama dobio je pozitivno mišljenje od Evropske komisije, ali se u njemu tada nije nalazio Čarapićev amandman.

Programska direktorica CDT-a Milica Kovačević kazala je da je Zakon o SPI bitno unazađen amandmanima koji su se pojavili u samoj završnici procedure njegovog usvajanja.

– Vi podneste zahtjev i tražite informaciju nekom ministarstvu, tražite informaciju koja bi već trebalo da bude javna, pitate kako se troši naš novac ili šta je sadržaj nekih odluka ili politika koje je neko donio u naše ime. Ministarstvo odabere da ćuti, administracija je zaključaka vrata i bacila ključeve. Onda se žalite Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP) i tu morate sačekati nekoliko mjeseci, umjesto predviđenih 15 dana, jer je AZLP usko grlo,zatrpana ogromnim brojem ovakvih slučajeva. AZLP u nekom trenutku odluči u vašu korist, naloži ministarstvu da vam tu informaciju da, ali ministarstvo ćuti i ne obazire se na zakon jer zakon za njih ne važi – kaže Kovačević.