Drakić je za "Dan" saopštio da odustankom od upravnog spora nije spriječeno vođenje postupka, jer, shodno sudskoj praksi Upravnog suda, Agencija nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe, s obzirom na to da predmetnom odlukom Disciplinske komisije nije odlučeno o pravu i obavezi ASK, već službenika, i "tužba bi svakako bila odbačena kao nedozvoljena".
–Dana 6. avgusta 2024. godine, ASK je Upravnom sudu predala tužbu kojom je traženo da se poništi djelimično rješenje Disciplinske komisije kojim je odbijena odluka o pokretanju disciplinskog postupka Dušana Drakića i drugih. Podneskom od 25. septembra 2024. godine, Dušan Drakić je, kao v.d. direktora ASK, povukao predmetnu tužbu i tražio od suda da obustavi predmetni postupak, što je sud i uradio. Dušan Drakić je na prednje opisani način sebi i ostalim zaposlenima protiv kojih je bio pokrenut disciplinski postupak omogućio nevođenje postupka, odnosno spriječio je da Upravni sud odluči o zakonitosti djelimičnog rješenja Disciplinske komisije – navodi se u dopisu dostavljenom "Danu".
Drakić je za "Dan" potvrdio da je tačno da je tadašnja direktorica (Jelena Perović) uložila tužbu Upravnom sudu na konačnu i izvršnu odluku Disciplinske komisije kojom je 13 zaposlenih oslobođeno odgovornosti.
– Međutim, važno je pojasniti sljedeće: radi se o konačnoj odluci nadležnog organa, koji je sproveo disciplinski postupak i donio odluku kojom su zaposleni oslobođeni odgovornosti, jer radnja koja im se stavlja na teret nema elemenata povrede službene dužnosti, iz čega proizilazi da su protiv zaposlenih bili pokrenuti fiktivni disciplinski postupci kako bi se suspendovali i eliminisali iz radne sredine. To je bila meritorna odluka nadležnog organa.
Takođe, disciplinski postupak protiv 13 službenika Agencije pokrenut je u mandatu tadašnje direktorice Jelene Perović. Nakon pokretanja postupka, čak 10 službenika je suspendovano i tokom dužeg vremenskog perioda trpjeli su profesionalne i lične posledice. Riječ je o zaposlenima koji su prethodno ukazivali na nezakonitosti u radu tadašnjeg menadžmenta. To je kontekst koji se ne smije zanemariti. Tužba pred Upravnim sudom nije značila nastavak disciplinskog postupka, već pokretanje upravnog spora radi preispitivanja zakonitosti odluke Komisije, gdje je bitno i da je tadašnje odgovorno lice iz Agencije pokrenulo ovaj postupak iz kućnog pritvora – objašnjava Drakić.
Dodaje da je kao vršilac dužnosti direktora procijenio da ne postoji pravni ni institucionalni interes da se dalje vodi upravni spor protiv oslobađajuće odluke, te da nije cjelishodno da se nastavi "krajnje besmislen i neosnovan upravni spor prethodnog menadžmenta", posebno imajući u vidu da su zaposleni već bili dugotrajno suspendovani i da je Komisija jasno utvrdila da nema njihove odgovornosti.
– Odustankom od tužbe je spriječeno dalje nezakonito postupanje Agencije i produžavanje subjektivnog osjećaja pravne nesigurnosti kod zaposlenih. U konkretnom slučaju, Disciplinska komisija, kao nadležni organ, već je utvrdila da u postupanju zaposlenih nema elemenata povrede službene dužnosti, te da odluka o pokretanju disciplinskog postupka ne sadrži potpunu i pravilnu identifikaciju, odnosno konkretne radnje iz kojih proističe biće teže povrede službene dužnosti. Mišljenja Ombudsmana, Suda za prekršaje i Uprave policije, koja dostavljamo u prilogu ovog odgovora, idu u prilog ovom stavu i samo pokazuju kroz šta su zaposleni u Agenciji prošli zbog samovolje i zloupotrebe prava od strane bivšeg menadžmenta, i to direktorice i njenih pomoćnika, koji su i predlagali pokretanje ovih postupaka i bili izvršioci svih nezakonitih naloga bivše direktorice – tvrdi Drakić.
