Požarna sezona dočekana je nespremno po ko zna koji put dosad, sa manjkom opreme i kadra, ali i bez konkretne strategije. Dok je stigla pomoć sa strane, već je nastala ogromna šteta. Vlada je najveći teret odmah prebacila na građane, pa je zasad jedina mjera za sanaciju posledica požara račun otvoren za uplate građana.
Prema ocjeni građanske aktivistkinje Milene Bešić, glomazna struktura Vlade donijela je konfuzije i prebacivanje odgovornosti, a kriza u kojoj se trenutno nalazimo pokazala je da nisu spremni da reaguju ni odgovorno ni adekvatno.
Najbrojnija vlada u Evropi, sa čak 32 člana, od čega sedam potpredsjednika i jedan ministar bez portfelja, izložena je brojnim kritikama od kada je formirana. Neispunjena obećanja i netransparetnost u radu samo su neke od zamjerki javnosti. Ni poslednjih dana nije popravila reputaciju: dio Vlade nije prekidao odmor ni tokom krizne situacije, neki su radili sa plaže, ali je adekvatna rekacija prvih dana krize potpuno izostala.
– Država je, nažalost, još jednom pokazala da nije spremna za krizne situacije. Požari i elementarne nepogode nisu iznenađenje – oni se ponavljaju iz godine u godinu – ali institucije reaguju stihijski, sa zakašnjenjem i bez jasnog sistema upravljanja krizama. Umjesto da budu oslonac i prva adresa sigurnosti za građane, državni čelnici djeluju odsutno, nezainteresovano i odvojeno od stvarnog života. Umjesto brze i jasne komunikacije, građani dobijaju tišinu ili nemušta saopštenja – često tek kada se situacija ozbiljno zakomplikuje. I tada, nažalost, njihovi nastupi djeluju više kao lična promocija, nego kao svjedočanstvo da neko zaista zna šta mu je posao i kako da zaštiti građane – kazala je Bešić za "Dan".
Kako ističe, glomazna struktura Vlade, koja broji čak 32 člana, donijela je više konfuzije i prebacivanja odgovornosti nego kapaciteta za konkretno djelovanje.
– Kada je aktera previše, bez jasne podjele ingerencija, na kraju je odgovornost ničija. Umjesto tima koji djeluje koordinisano, imamo kabinet u kojem svako gleda sopstveni ili partijski interes, dok se ključne odluke izbjegavaju ili odlažu. Pod parolom efikasnosti, odluke se često donose netransparentno, na telefonskim ili vajber sjednicama, što dodatno urušava povjerenje – navodi Bešić.
Direktor NVO Alfa centar Miloš Perović smatra da aktuelna crnogorska vlada i efikasnost ne mogu da se pominju u istoj rečenici.
– Samo ću naglasiti da država ne koristi fondove koje postoje, pogotovo EU fondove, a problem je što prekobrojna administracija, sve su prilike, nema kapaciteta da napiše projekte kojima se konkuriše za fondove za nabavku opreme, za dodatne obuke i, na kraju krajeva, da se stvore uslovi da povećamo broj vatrogasaca. I tu je suštinski problem – u nedostatku kapaciteta zaposlenih u administraciji, nedostatku strateškog planiranja i nedostatku brige o običnom čovjeku – kazao je Perović za "Dan".
Aktuelna kriza izazvana požarima, kako ocjenjuje, pokazala je da država nema preventivu, strategiju i plan, te da su izostala i neophodna ulaganja.
– Nismo izvukli pouke ni iz prošlogodišnjih požara, oni koji vode računa o državi od prošle godine nijesu u stanju da naprave plan za preventivno reagovanje. Požari su ponovo u prvi plan istakli nedostatak savremene opreme i adekvatne strategije za dugoročno upravljanje katastrofama. Dok god budemo djelovali po principu "nesreće se događaju drugima", bez preventive, strategije, plana, ulaganja..., govorićemo o nespremnosti države da reaguje u kriznim situacijama. Krajnje je vrijeme da donosioci odluka u Crnoj Gori shvate da ulaganje u bezbjednost građana nije trošak – ističe Perović.
Podstaknut najnovijom dešavanjima i odnosom koji država pokazuje prema građanima i resursima, građanski aktivista Aleksandar Dragićević pita čemu služe institucije.
– Ako i dalje sakupljamo novac SMS porukama da bismo liječili građane; ako u toku bilo kakve krize moramo da priskočimo i radimo posao države; ako su NVO glavni borci protiv korupcije, nasilja i fašizma; ako se mediji svakodnevno trude da iščupaju od nadležnih informacije koje bi trebalo da su u svakom trenu javno dostupne; ako se uglavnom aktivisti bore protiv anomalija u društvu i rade posao institucija; ako su nam svi nadležni nenadležni; ako nam svuda fali kadra – za šta će nam institucije, 32 člana Vlade, 81 poslanik i 100 političkih partija? Možda da rasprodaju ovo što je ostalo lošim i pljačkaškim zakonima i odlukama, jer sve ide ka tome – zaključio je Dragićević.
