Tako je i na crnogorskoj političkoj sceni, gdje godinama dominaraju lideri čiji se staž mjeri decenijama. Mnogi od njih su i nakon formalnog povlačenja često percipirani kao siva eminencija svoj političkih organizacija.
Poslanica Pokreta Evropa sad (PES) Nađa Laković ističe da je generacijska smjena proces koji se ne dešava preko noći, već postepeno, jer zavisi od spremnosti mladih da preuzmu odgovornost, ali i od spremnosti starijih da im otvore prostor.
– Prostor za mlade postoji, ali ga moramo širiti. Njihov potencijal je ogroman, ali ga često guši zatvorenost partijskih struktura – ocijenila je Laković u razgovoru za "Dan".
Kao najveće prepreke za mlađe članove partija da preuzmu vodeće pozicije naša sagovornica vidi zatvorenost partijskih struktura, dominaciju ličnih autoriteta umjesto institucionalnog rada i nedovoljno povjerenje prema mladima.
– Iskustvo i dugogodišnje prisustvo u politici nesporno imaju vrijednost, ali brzina i energija mladih jednako su važni. Zato smatram da udruženo, kombinovanjem iskustva i snage mladih, možemo učiniti mnogo više. To je način da se prati prirodni proces smjene generacija i dugoročno osigura stabilnost partija – istakla je Laković.
Prema njenom mišljenju, pozitivan efekat smjene generacija unutar nekih stranaka manifestuje se u tome da su u crnogorsku politiku ušli brojni mladi ljudi i pokazali da imaju znanje, energiju i volju.
– Neuspjesi u tom procesu nastaju za to što im nije pružena realna šansa da utiču na strateške odluke, već su ostajali u sjenci postojećih lidera. Moje mišljenje je da su se mnoge partije pokrenule nabolje tek nakon pojave Pokreta Evropa sad, koji je donio novu dinamiku i na taj način podstakao i druge da počnu da ustupaju mjesto mladima – kazala je Laković.
Dosadašnja praksa, kako je dodala, jasno pokazuje da generacijska smjena u strankama u Crnoj Gori ide sporo, ali i da je neizbježna.
– To mora biti lekcija da gradimo kulturu stalnog podmlađivanja i uključivanja novih ljudi, kako bi tranzicija bila prirodna, a političke partije održive i snažne – zaključila je Laković.
Iako su izborni ciklusi i promjene vlasti otvorili prostor mlađim političarima, još uvijek traje borba između starih i novih – između onih koji političku karijeru grade od poslednjih decenija prošlog vijeka i mlađih koji traže šansu da dođu do izražaja i uvedu drugačiji politički stil. Smjena generacija u Crnoj Gori nije došla naglo, već postepeno – kroz miješanje tradicionalnog liderstva i pojave mlađih političara koje tek izgrađuju autoritet. Najbolji primjer za to je Demokratska partija socijalista (DPS). Odlazak višedecenijskog lidera te partije Mila Đukanovića sa čela države označio je i kraj jedne epohe, ali unutar partije i dalje postoji dilema hoće li mlađa garnitura preuzeti stvarnu moć ili će stara struktura nastaviti da određuje politički kurs iza kulisa. Slično važi i za nove vlasti – iako se često predstavljaju kao alternativa, mnogi njihovi lideri su već dugo na političkoj sceni, dok mladi političari i dalje traže prostor između ličnih ambicija i etabliranih partijskih hijerarhija.
