Ali, ta izjava istovremeno otvara i pitanje da li će se proces proširenja ubuduće odvijati kroz jasna pravila i političku podršku, ili kroz novu fazu evropskog uslovljavanja, u kojoj će i kandidati biti prinuđeni da se opredjeljuju, ne samo reformski, nego i – geopolitički.
Govoreći o unutrašnjim kočnicama EU, Merc je prvi put kao kancelar tako otvoreno ukazao da proširenje više nije samo tehničko pitanje, već dio šire konfrontacije unutar EU o tome ko odlučuje, ko blokira i šta znači evropska solidarnost u eri ratova i velikih sila. Njegova metafora o "slonu u sobi" mnogima je zvučala kao indirektno prozivanje država koje koriste pravo veta kao političko oružje, a među njima se u evropskim krugovima najčešće misli na Mađarsku.
Predsjednica Crnogorske panevropske unije Gordana Đurović ocijenila je u izjavi za Antenu M da je Merc praktično nacrtao Mađarsku, uz očekivanje da bi izbori u toj zemlji u aprilu mogli donijeti drugačiju politiku Budimpešte, posebno prema proširenju.
Đurović smatra da je Mercova izjava ohrabrujuća u kontekstu Zapadnog Balkana, jer je njemački kancelar koristio jasnu formulaciju o otvaranju poglavlja.
Za Podgoricu je, međutim, ključna Mercova poruka o potrebi da se blokade unutar EU prevaziđu, jer se upravo Crna Gora nalazi na čelu kolone kandidata. Đurović navodi da bi u najkraćem roku trebalo donijeti odluku o formiranju radne grupe za izradu ugovora o pristupanju, uz ocjenu da postoje pozitivni signali i iz Mađarske.
Ipak, Mercova tema nije samo Mađarska. Njegov govor je otvorio šire pitanje reforme EU, odnosno da li Unija može i dalje da funkcioniše sa sadašnjim sistemom veta u strateškim oblastima.
Đurović podsjeća da priča o reformi EU nije nova i da je Merc na nju ukazivao i ranije, ali da se i dalje čeka konkretan korak, poput međuvladine konferencije država članica. U međuvremenu, ocjenjuje, EU improvizuje, pravi "pasarele" i premošćava blokade različitim mehanizmima, dok su najosjetljivije odluke upravo one u oblasti odbrane i proširenja.
U tom kontekstu pojavljuje se i nova ideja da se, čak i bez formalne reforme Unije, pristupni ugovori modifikuju kako bi se ograničila mogućnost da neka buduća članica blokira evropsko odlučivanje. To je signal da EU ulazi u fazu u kojoj proširenje više neće biti samo nagrada za reforme, već i instrument unutrašnje zaštite.
{Evropska komesarka za proširenje Marta Kos nagovijestila je prije nekoliko dana novi model pristupnih ugovora, uz očekivanje da bi Crna Gora mogla biti prva država koja će ući u EU sa novim ugovorom. Đurović ističe da se o tom tekstu još ne može pravno govoriti jer nije zvanično objavljen, ali da Unija pokušava da proširenje učini mogućim - pod strožim institucionalnim osiguračima.
Za Crnu Goru to znači dvostruku poruku. Prva je pozitivna: Podgorica ostaje prva u redu. Druga je ozbiljnija: EU se mijenja i pravila ulaska više neće biti ista kao ranije.
U takvom kontekstu, pitanje proširenja više nije izolovano od šire geopolitike. Crna Gora do kraja godine treba da potpiše G2G sporazum sa SAD, a u diplomatskim razgovorima već se provlači ono neugodno pitanje koje mala država uvijek prva čuje: Za koga ste? Za Trampovu Ameriku ili za Brisel Ursule fon der Lajen?
Mercov "slon u sobi" zato nije samo evropska institucionalna blokada; to je i upozorenje da će kandidati sve češće biti u situaciji da balansiraju između evropskih procedura i političkih očekivanja Zapada. Crna Gora je možda najbliža ulasku u EU, ali upravo zato postaje i test – ne samo reformskog kapaciteta, već i strateške orijentacije u Evropi koja se zatvara, naoružava i preispituje samu sebe.
