Parlament radi kao "protočni bojler" umjesto da kontroliše Vladu

Premijerski sat, na kojem poslanici traže objašnjenja, a predsjednik Vlade polaže račune predstavnicima građana, sve se neredovnije održava.

Pravilo da se premijer svakog mjeseca pojavi u Skupštini više ne važi, a obesmišljeni su i ostali mehanizmi kojim bi zakonodavna vlast kontrolisala izvršnu, smatraju sagovornici "Dana". Kako ocjenjuju, parlament odluke donosi ad hok, bez uvažavanja mišljenja stručne javnosti i opozicije, i ima funkciju "protočnog bojlera" za odluke koje donosi Vlada.

Prema Pravilniku Skupštine Crne Gore, premijerski sat održava se najmanje jednom u dva mjeseca, po potrebi i češće, ali to pravilo nerijetko ne važi. S obzirom da je premijer Milojko Spajić poslednji put na poslanička pitanja odgovarao 22. marta, rok koji predviđa pravilnik parlamenta već je istekao, a još uvijek se ne zna da li će i kada biti održana posebna sjednica Skupštine. Sličnih situacije bilo je i ranije, kada je premijerski sat više šuta odlagan, a zbog protesta opozicije jednom je i prekinut, nakon čega je Spajić odbio da ponovo dođe u parlament i odgovore je dostavio samo pisanim putem. Uoči prethodne sjednice na kojoj su članovi Vlade odgovarali na pitanja, veći dio opozicije umalo je ostao bez prava da postavi pitanja.

Da izvršna vlast doživljava Skupštinu kao "protočni bojler" za odluke koje je Vlada donijela smatra i politički analitičar i lider Preokreta Srđa Perić.

– To je vidljivo kroz nepoštovanje procedura i ad hok ustanovljenu dinamiku zasjedanja na koju pristaje rukovodstvo parlamenta, a koja je sasvim podređena odlukama premijera i ministara – čak i o ključnim temama, poput sjednice na kojoj se odlučivalo o sporazumima sa UAE. Dodajmo i da izvršna vlast sistematski izbjegava ili obesmišljava instrumente skupštinskih kontrolnih mehanizama, a jedan od primjera je upravo premijerski sat – kazao je Perić za "Dan".

Docent na Univerzitetu "Donja Gorica" u Podgorici Nikoleta Đukanović izostanak kontrolne funkcije parlamenta, kako kroz neredovna poslanička pitanja, tako i kroz kontrolna saslušanja i nedostatak kritičke analize, vidi kao posledicu široke podrške Vladi u parlamentu. Kako je ocijenila, Vlada, ohrabrena tom podrškom, smatra da ima apsolutnu autonomiju u donošenju odluka i misli da je sve ono što parlament podrži iskaz većine.

Arogancija postaje konstanta

Kako ističe Srđan Perić, Vlada je u obavezi da odgovara Skupštini, a ne obrnuto, i zakonodavna vlast mora imati moć da nadzire izvršnu – ne samo radi forme, već da preduprijedi i/ili spriječi moguće ili realne greške i zloupotrebe.

– Suština podjele vlasti leži upravo u uzajamnoj kontroli, da se spriječi koncentracija moći i šteta po javni interes. Odnos Skupštine i Vlade mogao bi se jasno urediti zakonima o Vladi i o Skupštini, ali nijedna vlast do sada nije pokazala spremnost da sama sebi ograniči moć. Time sklonost ka nekontrolisanoj moći, koju nerijetko prati arogancija, postaje konstanta svih vlasti. Potreban nam je preokret u tom smislu, kako bi svaka vlast bila kontrolisana i time se smanjila mogućnost grešaka koje, na kraju, plaćamo svi mi kao građani, ali i kako bi se otvorila vrata da ljudi od struke i digniteta unose znanje i integritet u sistem i učine ga solidnijim – kazao je Perić.

– Ako analiziramo institut premijerskog sata, uopšte nastupe članova Vlade, vidjećemo da oni ne razumiju, ili prosto ne žele da ispoštuju predstavnike političkih partija koji sjede u parlamentu, a za koje građani na izborima glasaju. U kontekstu objašnjenja ili preispitivanja njihovih odluka, smatraju da imaju apsolutnu autonomiju u donošenju odluka ili procjenjuju od slučaja do slučaja da li je uopšte potrebno da učestvuju u različitim raspravama i objašnjenjima, čak i kada je riječ o premijerskom satu. Kako Vlada ima široku podršku u parlamentu, tako se svi politički akteri i sve strukture oslanjaju na tu podršku, mislići da je sve ono što podrži parlament iskaz volje većine, bez obzira što je to nekad i protivzakonito i narušava vladavinu prava. To govori o niskom stepenu poznavanja demokratije i uređenje demokratskog poretka od strane mnogih političkih aktera – kazala je Đukanović za "Dan".

Partijski interesi onemogućavaju kontrolu vlasti

Đukanović ističe da su zakonodavna i izvršna vlast jasno razgraničene i podijeljene, faktički i nominalno, ali ne postoji međusobna nezavisnost, čime se onemogućava kontrolna funkcija.

– To što su tri grane vlasti odvojene ima za cilj da jedna drugu kontrolišu, a oni su napravili takvu simbiozu zazvaljujući uskopartijskim interesima da se tu gubi taj vid međusobne kontrole – kazala je Đukanović.

Kako ističe, skupštinska većina uvijek bezuslovno podržava sve predloge Vlade, ne analizira ih kritički i ne preispituje ih, a sve, kako je ocijenila, zato što ta podrška podrazumijeva opstanak Vlade, a samim tim i njihovih ministara.

– Sa druge strane, većina u parlamentu onemogućava opozicionim strukturama da na adekvatan način djeluju i koriste sve one mehanizme koji su im omogućeni zakonom. Tu prije svega mislim na različita kontrolna saslušanja, a da ne govorim o tome koliko se zakona ovih dana donosi ad hok, bez konsultacije sa stručnom javnošću. Uz sve to, vlast, bez obzira da li je riječ o parlamentarnoj većini ili o Vladi, svaku eventualnu kritiku, dolazila ona iz opozicionih redova ili od civilnog sektora, sagledava kao neadekvatnu i nedobronamjernu, i ona se prosto ne toleriše, već se na neki način organizovano guši. Odbijanje bilo kakve kontrole ili kritičke analize nije dobro, jer bez jakog civilnog društva i transparentnosti u radu institucija, kao i bez vrlo jasne podrške kritičkom razmišljanju, nijedno društvo ne može da se unapređuje sa stanovišta demokratije – navodi Đukanović.