Po političkoj teoriji, njihov osnovni smisao leži u jačanju uticaja birača na personalni sastav parlamenta, čime se težište odlučivanja sa partijskih vrhova pomjera ka građanima. U tom kontekstu, otvorene liste se posmatraju kao potencijalni korektiv partitokratije, jer ograničavaju monopol partija nad političkim karijerama. Ipak, iskustva drugih zemalja ukazuju da one nijesu univerzalno rješenje, već mehanizam čiji efekti zavise od šireg institucionalnog i političkog okvira, ali i cjelokupnog društvenog ambijenta.
Otvorene liste vraćaju izbor poslanika i odbornika u ruke građana, smatra Srđan Perić iz Pokreta Preokret. Kako je naglasio, tada se tačno zna, imenom i prezimenom, ko koga predstavlja i ko za šta odgovara.
– Građanin može da prati rad svog izabranog predstavnika, da ga pita, da ga kritikuje i da mu uskrati povjerenje na narednim izborima ako ga iznevjeri. Sa otvorenim listama prestaje komfor neodgovornosti. Poslanik ili odbornik koji pogazi riječ i glasa suprotno interesu građana ne može se sakriti iza partije. Kazna može doći na izborima, direktno i jasno. To je suština političke odgovornosti. Otvorene liste unijele bi stvarnu dinamiku u parlamentarni život. Povećala bi se uloga građana kao korektiva besmislenim raspravama koje služe za međupartijska nadgornjavanja i lično pozicioniranje. Sistem otvorenih lista zapravo bi vratio moć građaninu. Parlament bi tada više ličio na mjesto odlučivanja u javnom interesu, a manje na pozornicu partijskih kalkulacija – kazao je Perić za "Dan".
Upitan zašto se ova tema ponovo aktuelizuje baš sada, podsjetio je da se o otvorenim listama govori godinama i da je bilo ljudi koji su se za njih dosljedno zalagali, bez kalkulacija i bez rezervi.
– Protok vremena i beskrajne isprazne rasprave, čija je jedina svrha partijsko nadgornjavanje, samo dodatno potvrđuju da je postojeći sistem postavljen kao nefunkcionalan i da je, zapravo, u potpunosti podređen političkoj klasi. Drugim riječima, očigledno je da što god da glasate dobijete identičan rezultat, ako ne personalno, a ono suštinski. Ova pozicija je toliko očigledna da je dodatno pogurala ovu temu – rekao je Perić.
Naš sagovornik ističe da bi sistem otvorenih lista relaksirao lidere i stranačka rukovodstva jer ne bi morali da nose svu odgovornost, već bi građani odlučili ko će ih najbolje predstavljati sa neke liste.
– Trenutno lider partije, odnosno rukovodstvo, zaista snosi veliku odgovornost da ljudi na listu budi od integriteta. Dakle, ako lideri zaista žele promjene koje bi unijele nov kvalitet u politički sistem, a ujedno bi i njih rasteretile, onda ne vidim razlog zašto bi se protivili tome, osim ukoliko im upravo ovaj sistem ne odgovora da gotovo svu partijsku moć koncentrišu u svojim rukama – dodao je Perić.
S druge stranke, smatra on, i stranke bi se u značajnoj mjeri rasteretile od takozvanih zaslužnih kadrova, koji često vrše pritisak u unutrašnjoj strukturi da se "ispoštuje" njihova partijska zasluga, ili prevedeno: da dobiju funkciju, zaposlenje ili neku drugu beneficiju za sebe ili svoje bližnje.
– Pri takvom pritisku je svakoj stranci teško da održi svoj programski kurs i bilo koji reformator u samoj partiji ako bi želio da unese stvarne promjene suočio bi se sa opstrukcijama koje ne bi mogao da prevaziđe. Ti ljudi se nerijetko provuku i vrlo visoko na listama, čak i ako nijesu ideološki usaglašeni sa strankom koju predstavljaju. Upravo takva kadrovska rješenja su sklona da se na ovaj ili onaj način naplate u politici i da to objašnjavaju nekakvom "principijelnošću". Politički subjekti bi se primjenom otvorenih lista lakše oslobađali tog pritiska, sama politička strkutura bi postajala demokratskija i otvorenija za kvalitetne ljude, koji bi mogli donijeti novu snagu stranci, a sa druge strane oni bi u samoj partiji bili osnaženi glasovima koje su dobili na izborima imenom i prezimenom – naglasio je Perić.
Podvlači da otvorene liste nisu čarobni štapić, niti je on moguć u demokratiji koja podrazumijeva da stalno usavršavate i poboljašavate sistem.
– Kraće rečeno: da učite na greškama. One bi bile instrument koji bi sistem pomjerile u tom pravcu. Partitokratija bi svakako doživjela ozbiljan udarac jer bi ljudi bili ojačani glasovima nasuprot partijskim kombinacijama. Konkretno: kada neko zasluži, recimo, četiri ili pet hiljada glasova porške, svakako ima određen kredibilitet u zajednici koji ide iz dugogodišnjeg rada i djelovanja i teže će ga podastrti partitokratskoj samovolji nego li neki partijski vojnik – zaključio je naš sagovornik.
