Bez jasnog normativnog okvira koji bi definisao kontrolnu ulogu parlamenta, transparentnost rada i prava opozicije, teško je govoriti o kredibilnoj izbornoj reformi i trajnom jačanju povjerenja u institucije.
Parlament kao centralna institucija predstavničke demokratije predstavlja nosioca zakonodavne funkcije i ključni mehanizam političke kontrole izvršne vlasti, zbog čega mora imati jasno normativno uređen položaj i određeni stepen institucionalne autonomije u sistemu podjele vlasti, smatra direktor Alfa centra Miloš Perović.
– Neujednačeno je i teško opravdati postojanje posebnih zakona koji uređuju položaj predsjednika, sudova ili lokalne samouprave, dok zakoni o Skupštini i Vladi izostaju, jer takva normativna praznina narušava princip dosljednosti u izgradnji institucionalnog okvira. Ipak, uprkos očiglednoj potrebi za sistemskim uređenjem ovih institucija, donošenje zakona, u konačnici, zavisi od političke volje aktera da redefinišu i uravnoteže odnose između zakonodavne i izvršne vlasti. Iako se očekivalo da će ova zakonska rešenja, kada govorimo o Vladi i Skupštini, biti donesena nakon promjene vlasti 2020. godine, makar se tako obećavalo, vidimo da i pet godina kasnije govorimo o njima i o tome zašto nisu usvojena. Jasno je da ni sadašnja vlast, baš kao i prethodna, ne žuri sa usvajanjem tih zakona jer im te pravne praznine očigledno odgovaraju za ostvarivanje partijskih, a nerijetko i ličnih interesa. Nedostatak političke volje da se usvoje zakoni o Skupštini i o Vladi doveo je do značajnih devijacija i usporavanja razvoja odnosa između ključnih demokratskih institucija – kazao je Perović za "Dan".
On je naglasio da je vrlo važno da Crna Gora dobije zakone o Vladi i Skupštini, ali ne da bi ti zakoni postojali na papiru i da bi se dobio štrik od EU, već da to budu zakoni koji će dati odgovore na sva pitanja koja se mogu pojaviti kada su izvršna i zakonodavna vlast u pitanju.
– Saglasan sam da bi bilo dobro da se zakon o Vladi donese istovremeno sa zakonom o Skupštini, jer bi se samo uz usklađenost ova dva zakona na cjelovit način uredile ove dvije grane vlasti i njihov međusobni odnos, i konačno bi se stvorili preduslovi za adekvatniju primjenu principa kontrole i ravnoteže grana vlasti – rekao je Perović.
On ističe da bi se donošenjem zakona o Skupštini omogućila znatno kvalitetnija kontrola Vlade od strane državnog parlamenta.
– U tom slučaju, recimo, pojavljivanje ministara u parlamentu bilo bi zakonska obaveza, odnosno nepojavljivanje bi značilo kršenje tog zakona. Siguran sam da bi se ministri na ozbiljniji način odnosili prema svojim obavezama u parlamentu. To bi bila drastična promjena dosadašnjeg načina funkcionisanja sistema. Takođe, kada govorimo o aktuelnim dešavanjima, bez ovog zakona premijerski sat može da se odlaže ili da predsjednik parlamenta odbija da sazove sjednicu kad god su na dnevnom redu neprijatna pitanja za vlast. Na kraju krajeva, bez ovog zakona redovne sjednice i kontrolna saslušanja ne predstavljaju nikakvu posebnu obavezu za izvršnu vlast – ukazao je Perović.
Zakon o vladi i zakon o skupštini dva su ključna sistemska zakona svake države, naglašava izvršna direktorica Akcije za socijalnu pravdu Ines Mrdović. Ona je u izjavi za naš list ocijenila da je potpuno poražavajuće da dvije decenije od kada je Crna Gora postala nezavisna država nijesu donijeta ova dva ključna zakona, već se Ustavom, pa onda i podzakonskim aktima (poslovnikom za parlament, uredbama za Vladu) reguliše njihov rad.
– Osnovna funkcija svake države je stvaranje prava i donošenje zakona, a to je zakonodavna vlast. Dakle, mora se imati zakon o skupštini ako se pledira da smo iole institucionlno uređena država. Izostanak sistemskih zakona za parlament i Vladu, koja vodi unutrašnju i spoljnu politiku, omogućio je takozvanu sivu zonu u tranzicionom periodu, tj nakon održavanja izbora. Osnovno pravilo demokratije je da kada jedna politika izgubi vlast na izborima, onda se do izbora nove vlade obavljaju samo tehnički poslovi, jer više nemate legitimitet da vršite vlast (ona proističe iz volje koju su građani iskazali na izborima). Međutim, kod nas to nije bio slučaj, već su vlade u tim prelaznim periodima donosile odluke kao da su u punom mandatu i tako budućim vladama praktično nametale obaveze koje one moguće ne bi ni prihvatile – kazala je Mrdović za "Dan".
Ona je istakla da je upitna institucionalna uređenost bilo koje države ako nema ključne sistemske zakone.
– To je krnji sistem, koji se namjerno proizvodi da bi se u sivim zonama moglo loviti u mutnom i vladati bez uporišta u volji građana. Postojanje zakona o skupštini, uz zakon o vladi, doprinosi povjerenju građana u institucije sistema. Imajući u vidu veliko nepovjerenje naše javnosti u institucije, a kada se zna da smo izraženo partitokratsko društvo, sa dodatnim elementima nepotizma i ogromnom korupcijom i kriminalom, ova dva zakona trebalo bi zajedno usvojiti već na proljećnom zasjedanju parlamenta – smatra Mrdović.
Po njenim riječima, predloženi zakon o vladi ne sprečava partitokratiju i ne rješava pitanje tehničkog mandata Vlade na kvalitetan način.
– U Poslovniku Skupštine već su razrađena brojna pitanja, koja je potrebno pretočiti u zakon o Skupštini, uz popunjavanje svih pravnih praznina koja su se tokom prethodne dvije decenije pojavljivala u radu. Tu su svakako pitanje strukture i sastava, kriterijumi reprezentovanja, zatim status, prava i dužnosti poslanika, organizacija i način rada, nadležnosti, parlamentarni postupci – zaključila je Mrdović.
