Njegova važnost prevazilazi administrativne okvire i tehničku harmonizaciju propisa. Ovo poglavlje, u suštini, otvara pitanje odnosa društva prema prostoru, resursima i budućim generacijama. U kontekstu globalnih ekoloških izazova, ali i lokalnih potreba za održivim razvojem, ispunjavanje standarda iz poglavlja 27 postaje svojevrsni test institucionalne zrelosti i javne svijesti.
Da je riječ o najskupljem i najkompleksnijem poglavlju u procesu pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji u razgovoru za "Dan" ukazuje ekološki i građanski aktivista Aleksandar Dragićević. Kako je ocijenio, na putu ka zatvaranju ovoga poglavlja ne bilježimo samo zastoj, već i višegodišnju stagnaciju.
– Jedan od ključnih izazova ostaje pitanje Ulcinjske solane, za koju nadležni već godinama ne pronalaze održivo rješenje. Važno je naglasiti da je ovo prvi put da Evropska unija od jedne države kandidata eksplicitno traži da zaštiti konkretno područje – upravo Ulcinjsku solanu – rekao je Dragićević.
Pored toga, kako je dodao, Crna Gora i dalje nema adekvatno riješeno pitanje upravljanja otpadom.
– Prošle godine usvojili smo zakon koji, nažalost, ne rješava dovoljno jasno problem opasnog otpada, poput automobilskih guma, niti je trajno riješeno pitanje plastičnih kesa. Naprotiv, omogućili smo dodatnu zaradu lancima koji ih uvoze i distribuiraju, stvarajući nove ekološke probleme – kazao je Dragićević.
Na zakonodavnom planu, kako je ukazao, evidentno je kašnjenje u donošenju ključnih propisa – poput zakona o nacionalnim parkovima i zakona o zaštiti prirode, koji su već godinama u proceduri, zajedno sa brojnim podzakonskim aktima važnim za poglavlje 27.
– Smatram da će najveći izazov u ovom poglavlju biti upravo upravljanje otpadom, jer nismo predvidjeli dovoljno sredstava, niti ozbiljno započeli sistem reciklaže na primarnom nivou – od samih domaćinstava – istakao je Dragićević.
Naš sagovornik smatra da je osnovni izazov cijena koju moramo da platimo – finansijska, ali i ona koja se tiče promjene navika i načina života.
– Uz to, i dalje postoji nedostatak administrativnih kapaciteta i političke volje da se stvari pomjere sa mrtve tačke. Ipak, želim da istaknem pozitivan primjer – Agenciju za zaštitu životne sredine, koja je za ovu godinu uspješno zatvorila sve aktivnosti iz svoje nadležnosti u okviru poglavlja 27. To pokazuje da su rezultati mogući kada postoji posvećenost – zaključio je Dragićević.
Poglavlje 27 ne odnosi se samo na usklađivanje zakona sa evropskim standardima, već na način na koji društvo razumije i čuva prostor u kojem živi. To je proces koji traži jasne odluke institucija, odgovorno ponašanje privrede i uključivanje građana. Prema tome, suština nije u ispunjavanju formalnih obaveza, već u izgradnji trajnog odnosa prema prirodnim resursima i kvalitetu života. Ako Crna Gora ovu oblast postavi među svoje stvarne prioritete, to će značiti da je spremna da gradi budućnost u kojoj se razvoj ne mjeri samo ekonomskim rastom, nego i sposobnošću da se sačuva ono što je zajedničko i neponovljivo.
