Savjetnik premijera i bivši šef diplomatije Đorđe Radulović reagovao je danas na intervju Miodraga Vlahovića u Dnevnim novinama "Dan". 

Vlahović: Crnogorska diplomatija je u dubokoj i ozbiljnoj krizi

Reagovanje Radulovića prenosimo u cjelosti: 

Zapanjujuća upornost pojedinih prevaziđenih i bivših političara da zauzimaju javni prostor, boreći se za još koji trenutak na pozornici, vrlo često dovodi do uvredljivih i ličnih kvalifikacija, koje nemaju svoje uporište u realnosti. Dok su, za vrijeme mog mandata kao ministra vanjskih poslova, prag tolerancije i izloženost javnim kritikama više ili manje relevantnih društveno političkih aktera bile sastavni dio posla, s prestankom funkcije, počinju drugačija pravila ponašanja i načina komunikacije.

U intervjuu "Danu" gospodin Vlahović, na jedan vrlo samoljubljiv način, predstavlja se kao ekspert za međunarodne odnose i diplomatiju, premda bez valjanog argumenta koji bi potvrdili takvu intenciju. Svakako da svako pojavljivanje u javnosti, s prepotentnim i dugim pisanjem svih funkcija na kojima je Vlahović bio  govori više o hvalisanju, političkoj impotenciji, osjećanju marginalizovanosti i traženju samopotvrde, nego li o stvarnim uspjesima ovog čovjeka.

Zarad povratka u realnost, buđenja iz sna, ali i kako bismo izbjegli dovođenje javnosti u iluziju, prije obavljanja uloge ministra inostranih poslova, gospodin Vlahović nikada nije bio dio diplomatske službe, nije imao iskustvo rada u MVP, nije polagao diplomatsko-konzularni ispit, niti imao bilo kakvo diplomatsko zvanje ni rang. Svakako, bavio se međunarodnim odnosima u okviru političkih partija kojima je pripadao, dok mu se, kako barem pojedini politički krugovi tvrde, nisu "zahvalile na uslugama".

Na poziciju ministra inostranih poslova, što je ostvarenje njegovog sna, došao je kao političko imenovanje, baveći se prethodno, između ostalog, prodajom namještaja. Svakako zadivljujući skok. Čak jedan njegov sto, kao poklon, navodno još uvijek "krasi" prostorije jednog kabineta, kao potvrda o koraku od "7 milja" koji je napravio - sa tržišta namještaja u ministarsku fotelju.

O tome kakav je utisak ostavio u široj crnogorskoj javnosti neka sude građani - premda čuveni snimak "Tajm aut" govori 1000 riječi - dok o kvalitetu njegovog odnosa s ljudima u MVP govori i činjenica da se na njegove uporne mejlove, koji su mješavina prijetnji i prilično infantilnog traženja pažnje - ne odgovara već duži niz godina, još iz vremena kada je kao političko imenovanje (partija CDU) bio ambasador.

A o njegovim ambasadorskim potezima, vjerovatno najbolje govori činjenica da je mimo svih protokola, pravila službe i etike - moguće u želji da napakosti mom prethodniku - sopstvenu depešu, klasifikovanu kao internu, objavio u novinama. Tako smo svjedočili potvrdi kredibiliteta i pouzdanosti, kada su tajni podaci u pitanju, kada je riječ o gospodinu Vlahoviću.

Čitajuci Vlahovićev intervju, zanimljiva je njegova teza o sinekurama. Vjerujem da su čak i pripravnici u MVP  upoznati sa pričom, koja se prenosi s generacije na generaciju u Ministarstvu, o jednoj torbi. Torbi koja je preletjela Atlantski okean. Torba koja je navodno regulisala prethodno napravljene sinekure. Na tim linijama, s koljena na koljeno, pojedine kolege koje su svjedočile duhu toga vremena, pa čak i neki pripravnici, čuli su o tome da je navodno jedan ministar iz tog perioda, kada je DPS bio na vrhuncu moći, odbio  da potpiše Vlahovićev finansijski izvještaj, znajući njegovu sklonost ka sinekurama. Brojne i zanimljive su priče koje se tiču sinekura i naših ljudi u SAD, gdje je Vlahović službovao, kao i da su telefoni MVP po njegovom povratku bili usijani, tražeći način kako da mu se "zahvale" za sve što je učinio za njih.

Postoji još veliki broj zanimljivih dogodovština gospodina Vlahovića, navodnih ili možda ne, u kuloarima MVP. Ono što je svakako fakticitet - da se do poslednje sinekure borio da ostane u Vatikanu. Zapravo on je, odbijajući da preda dužnost, čini se, želio svim srcem da radi za prethodnu Vladu.

Principi nemaju cijenu. Ili možda ipak imaju, ako je diplomatska plata u pitanju. Vjerujem da je jasno gospodinu Vlahoviću da su sada drugačiji odnosi, kao i pravila ponašanja i pominjanja u javnom diskursu, makar kada pominje moje ime. Ako nije jasno, sa zadovoljstvom ćemo nastaviti da upoznajemo crnogorsku i širu diplomatsku javnost o zanimljivim dogodovštinama, navodnim ili ne, gospodina Vlahovića. U nastavcima. U tomovima.

Ipak, za jednu stvar gospodin Vlahović jeste u pravu - prethodni period za Crnu Goru je bio izuzetno izazovan. Kao najmlađem ministru u novijoj istoriji Crne Gore, u jednom istorijski specifičnom trenutku za našu državu, bez političke partije iza sebe - mogu danas da kažem da je trebalo mnogo strpljenja da se razumije momenat u kom se nalazimo, ali i mnogo hrabrosti da se pokušaju ispraviti sve mane koje su postojale u prethodnom periodu.

Bez političke partije iza sebe, a sa skoro svima protiv sebe - ti izazovi su bili još teži i kompleksniji. Ipak, u takvim izazovnim i teškim vremenima, crnogorska diplomatija, nesputana okovima političkih partija, koje nisam dozvoljavao, duboko vjerujući u profesionalne i obučene kadrove MVP - pokazala je da najbolje funkcioniše kad je daleko upravo od partijskih sinekura.

Svakako, situacija u diplomatskoj mreži na ambasadorskim pozicijama je nezadovoljavajuća, jer je pri mom predlaganju kadrova iz redova profesionalnih diplomata, postojala trostruka prepreka - unutar krugova Vlade, u odnosima kohabitacije sa predsjednikom, kao i na kraju sa političkim partijama u Skupštini.

Bez političke volje ključnih političkih subjekata za održavanjem političkih konsultacija, zarad interesa i međunarodne pozicije Crne Gore, kroz beskrajne i dugotrajne razgovore uspio sam da prevaziđem neke od tih prepreka, ali crnogorski politički milje, nažalost, u tom trenutku, nije bio spreman za promjenu paradigme diplomatskih imenovanja. 

Duboko vjerujem da će nova Vlada Crne Gore, učeći na greškama prethodnih, posvetiti posebnu pažnju profesionalizaciji diplomatske mreže i dati priliku obučenim pojedincima koji nisu okovani dogmama partije, već su vođeni željom za promocijom i zaštitom interesa Crne Gore na međunarodnom planu.