Umjesto suočavanja sa konkretnim kritikama i vođenja debate, politički akteri iz tih struktura neistomišljenike targetiraju kao faktore koji rade protiv interesa nacionalnih zajednica koje oni politički predstavljaju. Iako nije ni nov ni originalan, ovaj obrazac u Crnoj Gori sa svim njenim političkim, društvenim i istorijskim složenostima, gotovo je postao neka vrsta političkog refleksa.
Ovakva praksa predstavlja prepoznatljiv politički mehanizam, naročito kod partija koje se definišu na osnovu nacionalnih, etničkih ili vjerskih interesa, kazao je za "Dan" direktor NVO Alfa centar Miloš Perović. Kako je istakao, riječ je o strategiji koja služi za odvraćanje pažnje s merituma kritike i prebacivanje fokusa na pitanje identiteta i pripadnosti.
– Kada se političar iz nacionalne partije nađe na udaru kritike zbog svojih postupaka ili odluka, umjesto da se suoči sa suštinom kritike, on često poseže za odbrambenom taktikom. Ta taktika se sastoji u tome da kritiku predstavi kao napad na cijelu nacionalnu zajednicu, a ne na njega lično – rekao je Perović.
On je naglasio da je ovakva retorika posebno opasna jer efikasno guši slobodu govora i kritičkog mišljenja.
– Kada se neko usudi da kritikuje političara automatski rizikuje da bude etiketiran kao neprijatelj. Nažalost, ova praksa podriva demokratske procese, jer umjesto da se politika vodi kroz argumente i odgovornost, ona se seli u arenu identitetskih borbi i isključivosti – kazao je Perović.
Naš sagovornik smatra da je potpuno tačno da je partijama – pa čak i onim koje se predstavljaju kao građanske – mnogo lagodnije i lakše da se bave nacionalnim i identitetskim temama, nego konkretnim, teškim pitanjima.
– Zašto je to tako? Zato što su identitetske priče duboko ukorijenjene u našim društvima i pune emocionalnog naboja. Političari su shvatili da je mnogo lakše mobilisati glasače na osnovu emocija nego na osnovu racionalnih argumenata i rješenja za ekonomske, pravne ili socijalne probleme – istakao je Perović.
Konstatuje da ovakva strategija u dobroj mjeri prolazi kod birača, jer su kod nas emocije nerijetko jače i od samih činjenica.
– Identitetske priče direktno gađaju emocije, osjećaj pripadnosti i lojalnosti. Ljudi često reaguju na emocije brže i snažnije nego na racionalne argumente o ekonomiji, pravosuđu ili korupciji. U trenutku kada se osjećaju ugroženo, spremniji su da podrže one koji im obećavaju zaštitu "njihovog identiteta" – rekao je Perović.
Kako je dodao, partije "znaju" da je ova priča politički korisna i da se njom efikasno skreće pažnju s gorućih problema, što omogućava političarima da izbjegnu odgovornost, dok istovremeno održavaju snažnu bazu glasača.
– Mišljenja sam da poruke koje koriste taktiku "odbrane nacionalnih interesa" proizvode veoma štetan i dubok efekat na društvo i političke procese. Umjesto da grade, one razgrađuju i polarizuju – ukazao je Perović.
