Dok jedni to tumače kao legitiman pritisak usmjeren ka ubrzavanju evropskih integracija, drugi upozoravaju da se djelovanje različitih zapadnih aktera preliva i na šira unutrašnja pitanja, oblikujući odluke koje bi morale biti isključivo domaći politički i pravni proizvod. Sljedstveno tome, otvara se pitanje nivoa suvereniteta naše zemlje, odnosno u kojoj mjeri i formatu on postoji u stvarnosti, s obzirom da je uticaj odrđenih spoljnih faktora u Crnoj Gori evidentan.
Kad god se u crnogorskoj javnosti pomene tema suvereniteta Crne Gore spram uticaja zapadnih partnera, čuje se fraza: Kad smo rekli da nam je put ka članstvu u EU strateški cilj, pristali smo da se na tom putu odreknemo dijela suvereniteta, kazao je za "Dan" politički teoretičar Feđa Pavlović.
– Iako sama teza nije netačna, ona se u domaćem kontekstu koristi gotovo isključivo kao opravdanje za politiku slijepog poslušništva. Državni interes nije nešto što se definiše jednom, pa se zatim uključi autopilot. Suverenitet, tj. stepen samoupravne samostalnosti koji jedna zajednica uživa u datom trenutku, nije statička, već dinamička kategorija. Ona, da bi zaživjela, nalaže kontinuirano zalaganje od strane političke elite jedne zemlje. U tom smislu, suverenistički pristup je pristup koji polazi od vrijednosti samoupravne autonomije i koji u svakoj situaciji nastoji da zemlji obezbijedi što veći prostor samoupravne autonomije. Koliko je suverenizma u redovima crnogorske političke elite? Veoma malo – ocijenio je Pavlović.
Crna Gora, kao zemlja koja je postala članica NATO-a, a koja teži članstvu u Evropskoj uniji, svakako nije i ne može biti izolovana od zapadnih uticaja, kako političkih, tako i ekonomskih, kaže za naš list politikolog Aleksandar Ćuković.
– Zapadni partneri, prepoznajući značaj Crne Gore u širem kontekstu Balkana i sigurnosnih interesa, imaju legitiman interes u njenoj političkoj stabilnosti, demokratskim procesima i reformama, i to je očigledna stvar oko koje niko nema dilemu. Dakle, zapadni uticaji na Crnu Goru su neizbježni i višeslojni, predstavljajući najeklatantniji primjer onoga što nazivamo političkom realnošću. Iako u većini slučajeva podrška dolazi sa ciljem da se pomogne zemlji na putu ka evropskim standardima, različiti interesi zapadnih partnera, a samim tim i različiti signali koje šalju, mogu katkad stvoriti nesigurnost, izazvati nesinhronizovano djelovanje i čak otežati postizanje unutrašnjeg političkog konsenzusa – rekao je Ćuković.
On je istakao da je pitanje suvereniteta izazov koji zaokuplja ne samo politikologe i filozofe, već i pravnike i istoričare, jer je to tema koja se stalno razvija.
– Suverenitet Crne Gore, u svjetlu spoljašnjih uticaja i unutrašnjih izazova, nije samo politički izazov, već i neka vrsta filozofske potrage za ravnotežom. U svijetu u kom spoljna politika najčešće oblikuje unutrašnje odluke, prava snaga zemlje ne leži u otporu, već u sposobnosti da se održi autentičnost, odnosno balans između vanjskih pritisaka i unutrašnje odlučnosti da se korača vlastitim putem – zaključio je Ćuković.
Nakon Drugog svjetskog rata evropski kontinent je prihvatio neformalni sporazum prema kojem su SAD postale garant stabilnosti u Evropi, a evropske elite odustale od samostalnog odlučivanja u zamjenu za brz privredni rast, podsjeća u izjavi za naše novine Borislav Mišo Đurišić, direktor NVO Inicijativa direktne demokratije (IDD).
– Iz te poslijeratne logike proizašla je dogma: što manje odlučuješ o sebi, to si bogatiji; a što si suvereniji, to si izolovaniji i siromašniji. Crna Gora je dosta kasno, ali temeljno usvojila tu doktrinu. Proces evropskih integracija interpretira se više kao vazalski odnos nego kao partnerstvo suverenih, po principu: manje suvereniteta, više EU fondova. Međutim, ekonomska i politička erozija unutar same EU – od gubitka tehnološke i industrijske konkurentnosti, do demografske stagnacije i geopolitičke pasivnosti – pokazuje granice tog istrošenog modela. Suverenitet se u ovim novim okolnostima više ne gubi radi rasta i razvoja, već radi odbrane loših politika centara moći – ukazao je Đurišić.
