– Međutim, i ovaj nacrt zakona, kao i prethodni pokušaji, više d‌jeluje kao odgovor na pritisak javnosti nego kao rezultat promišljene i iskrene potrebe da se uspostavi stabilan i transparentan sistem – rekao je Vujović.

Dodao je da bez uporednog pisanja i donošenja zakona o Skupštini, svaki pokušaj da se uredi samo rad Vlade ostaje polovičan, te da je potrebna jasna i zakonski održiva arhitektura međusobne kontrole i ravnoteže između izvršne i zakonodavne vlasti.

– Posebno zabrinjava to što se i u ovom predlogu ostavlja širok prostor za političko kalkulisanje u sastavljanju Vlade. Umjesto da se sistem projektuje prema funkcionalnim i stručnim kriterijumima, i dalje dominira logika partijskih dogovora – bilo sadašnjih ili budućih – kazao je Vujović.

Vujović smatra da uvođenjem zakonskih odredbi koje omogućavaju fleksibilnost u strukturi Vlade od mandata do mandata, ne rješavamo institucionalni problem – već ga legalizujemo.

– Nažalost, i nova vlast pokazuje iste obrasce ponašanja – zadržavanje kontrole nad sistemom umjesto njegovog osnaživanja. Umjesto da zakone koriste kao alat za ispravke i napredak, oni ih vide kao sredstvo održavanja moći – poručio je Vujović.

Zabrinutost što nacrt ovoga zakona otvara prostor i za buduće partijsko kalkulisanje, izrazio je i Nikola Obradović, saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje. Za naš list je kazao da se, prema pomenutom nacrtu zakona, broj ministarstava nominalno ograničava, ali da se i dalje omogućava postojanje čak 20 ministarstava, od kojih dva bez portfelja, uz više potpredsjednika Vlade, kao i veliki broj državnih sekretara.

– Praktično, radi se o ozakonjenju unutarpartijskih i međupartijskih dogovora koji hronično urušavaju izgradnju i jačanje institucija, a što i opravdano slabi povjerenje građana i građanki u institucije jer vide da one služe partijsko-nepotističkim interesima a ne javnom dobru – rekao je Obradović.

Ukazao je da su suštinske stvari poput regulacije tehničkog mandata, nadzora Skupštine nad Vladom, i racionalizacije broja funkcija ili resora ostavljene po strani, čime se u značajnom obesmišljava ono što bi trebalo da bude srž ovog zakona.

– Posebno je indikativno, poslije iskustva jedne Vlade nepristojno dugog tehničkog mandata, da se ta lekcija ne želi naučiti. Podsjećam da Vlada u tehničkom mandatu, kada je izgubila povjerenje, formalno-pravno može donositi sve odluke kao ona u punom mandatu – kazao je Obradović.