On je prokomentarisao primjetno manji broj glasova parlamentarne većine o nekim pitanjima, poput najnovijih o smjeni Andrije Mandića sa mjesta šefa parlamenta i potvrđivanju sporazuma sa UAE, u odnosu na broj glasova kojima je Vlada izabrana.
– Razlog tome jesu političke trgovine. Svjedoci smo da je, u najmanju ruku kontroverzni, da ne karakterišem baš bukvalno kakav sporazum sa UAE sinoć dobio 41 glas poslanika u Skupštini, iako je podrška prethodnog puta bila nešto veća. Takođe, i sam predsjednik Andrija Mandić je dobio manju podršku nego što je to bio slučaj prilikom njegovog izbora – rekao je Vuksanović.
Posebno je naglasio ulogu Bošnjačke stranke, za koju je kazao da se nije ni pojavila na glasanju o inicijativi za smjenu Andrije Mandića sa mjesta šefa parlamenta, ali da je njen poslanik Smailović upravo bio presudni glas za usvajanje Sporazuma sa UAE.
– Bojim se da će ovako sklepana parlamentarna većina skupo koštati Crnu Goru iz razloga što su fotelje i kancelarijski namještaj poskupjeli, a polako nedostaje i kancelarijskog prostora za sve "kadrove" po dubini i širini. Da rezimiram – Većina od 41 se obezbjeđuje u skladu sa partijskim interesima, interesima pojedinaca, a nerijetko i interesima finansijera političkih partija – poručio je Vuksanović.
Saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje Nikola Obradović kazao je za naš list da je istorijska većina u parlamentu, kojom se vlast hvali, samo mit za javnost, te da je riječ o krhkom savezu interesa, bez vizije, pltaforme i povjerenja.
– Ta tzv. istorijska većina postoji samo na papiru, ali u stvarnosti to odavno nije slučaj. Iako donosioci odluka nerijetko u javnosti ističu široku, gotovo dvotrećinsku podršku, delikatne političke situacije, kao i glasanja koja iz njih proizilaze, upornom nam pokazuju nešto sasvim drugo – rekao je Obradović.
Osvrćući se na glasanje o inicijativi za smjenu Andrije Mandića, Obradović je naveo da je time demonstrirano da postoje pukotine unutar te navodne stabilne političke strukture, što potvrđuje da ne postoji parlamentarna većina koja ima zajedničku politiku, strategiju, jedinstvenu platformu djelovanja ili dugoročnu viziju održivog razvoja.
– Naprotiv, svojim dosadašnjim djelovanjem uporno dokazuju da ih, u suštini, vezuje samo splet uskopartijskih i uskopolitičkih interesa, politički pragmatizam koji je potpuno ogoljen, ali i strah od potencijalnog gubitka vlasti, odnosno koristi koje sada obilato zloupotrebljavaju – poručio je Obradović.
