Kako ocjenjuju, javni diskurs potpuno je srozan, nestali su kriterijumi, a u nedostatku političke volje da se pozabave stvarnim problemima, igra se četnika i partizana, zelenaša i bjelaša i fašista i antifašista.
Proslava Dana državnosti, 13. jula, tokom koje je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović uz zvižduke, buku i pokliče da je fašista onemogućen da održi govor, pretvorila se u prepucavanje političara ko je na braniku antifašističkih vrijednosti, a ko ih podriva. I to nije prvi put da se političari međusobno prebrojavaju ko je na strani partizana, ko na strani četnika.
Kako ističe analitičar Srđan Perić, vrijeme je pokazalo da je ovaj prostor prije groblje ideologija, nego li njihov rasadnik, te da smo kao društvo uspjeli da obesmislimo velike ideje i da ih uklapamo u uskosopstveničke okvire.
– Protiv fašizma kada se god on prepozna ima se smisla boriti, ali mi se čini da je danas najlakše nekoga prozvati fašistom, pećinskim nacionalistom ili sličnim terminom i diskvalifikovati ga iz rasprave. To se dešavalo na objema stranama političkih polova. Prije svega imamo problem sami sa sobom i sa zaokruživanjem naše zajednice. Jednostavno je: vladajućoj eliti odgovoraju podjele i oni ih njeguju i kasnije se iščuđavaju kada one dobiju izraženiji oblik. Da žele drugačije, pokrenuli bi dijalog, ali pošto ne žele – tek očekujte oštre izjave i dodatno dijeljenje društva – kazao je Perić za "Dan".
Napominje da svako ima pravo da iskaže svoj protest, a da je na javnosti da prosudi koliko je ili nije opravdan.
– Jednako tako, kada mislite da je politika samo dizanje kredita i davanje bombastičnih obećanja, prije ili kasnije ćete spoznati da ste u debeloj zabludi. Umjesto dijaloga o svim temama, otvorenog, prvi put mi smo dobili samo naum da se jednoumlje započne sa druge strane i u tom naletu se relativizuje svaki zločin, progoni se pravdaju istorijskim okolnostima i doživljavaju usputnim greškama, a druga strana osporava. Dodajmo i da kada isključite iz donošenja odluka jednu polovinu zajednice, očekujte reakciju. Kako prije promjena vlasti, tako i nakon nje. Imajte u vidu da po istom šablonu se stigmatizuju oni koji drugačije misle, ponavljam, nezavisno od toga ko je na vlasti. Na svim stranama se ustanovila praksa olakog etiketiranja, ili bolje reći, vrijeđanja političkih protivnika. Javni diskurs je već duže vremena srozan, a to je pogodno tlo za razdiranje zajednice – navodi analitičar.
Podsjeća da se fašizam definiše kao radikalno autoritarna nacionalistička ideologija koja veliča državu i vođu, guši opoziciju i nasilno kontroliše društvo i privredu, dok antifašizam predstavlja borbu protiv toga.
– Koliko ljudi možete prepoznati da se uklapaju u jedan ili drugi model? Kao duštvo u kojem je satirano znanje, možete olako koristiti svaki termin i prijepodne za nekog možete reći da je fašista, na podne da je pacifista, a popodne otići sa njim na kafu. Kriterijuma nema – zaključuje Perić.
Da se etikete olako lijepe političkim neistomišljenicima, saglasna je i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. Ističe da je antifašističko nasljeđe važno čuvati, kao i suzbijati ekstremizam, ali se Crna Gora danas suočava i s nizom drugih, mnogo konkretnijih izazova koji direktno utiču na kvalitet života građana, navodi Jokić.
– Ekonomska nesigurnost, rastuće socijalne razlike, slabe institucije i izostanak vladavine prava problemi su koji traže hitnu pažnju. Ekstremizam i govor mržnje ne mogu se suzbiti političkim izjavama i osudama držaoca vlasti i opozicije, one nam samo pokazuju da nemaju političke volje, znanja i svijesti da mijenjaju i unapređuju sistem, već da im postojeće stanje ide naruku. Nama je potrebno jačanje sudstva i tužilaštva, ozbiljno ulaganje u obrazovanje i stvaranje društvene svijesti da su ljudska prava i ravnopravnost temelj svake demokratske zajednice. Sve dok ne bude političke volje za tako nešto ovo društvo će se igrati četnika i partizana, zelenaša i bjelaša i na koncu – fašista i antifašista – kazala je Jokić za "Dan".
