Evropske integracije, formalno postavljene kao centralni državni cilj, sve češće se mjere kroz raskorak između deklarativne usklađenosti sa očekivanjima u Briselu i konkretnih poteza na domaćem planu, što dodatno relativizuje pojam političke odgovornosti. U takvom ambijentu, 2026. se profiliše kao godina u kojoj će se jasno vidjeti da li je vladajuća struktura sposobna da prevaziđe logiku pukog opstanka i ponudi upravljački model zasnovan na dosljednosti, predvidivosti i mjerljivim rezultatima.
Prema mišljenju izvršnog direktora Alfa centra Miloša Perovića, vlast ima formalno definisan politički projekt – EU integracija Crne Gore, koji je u praksi vrlo podložan dnevnopolitičkoj logici i taktičkom održavanju parlamentarne većine.
– Ovo ograničava potencijal tog projekta da se pretvori u snažan, sveobuhvatan državnički projekat i utiče na efikasnost upravljanja državom, osobito u ključnim oblastima, gdje su reforme najneophodnije. Ako se kohezija vlasti ojača oko vrijednosnih i reformskih prioriteta, može se očekivati stabilnije upravljanje i napredak. Ako i dalje budu dominirali kratkoročni kompromisi, fokus će vjerovatno ostati na održavanju većine i političkim balansima, što će i dalje ograničavati reformsku dinamiku – kazao je Perović za "Dan".
On ističe da crnogorska politička praksa u kontinuitetu pokazuje da se politička odgovornost rijetko i gotovo nikada ne individualizuje, već se sistematski razvodnjava kroz niz kolektivnih opravdanja i opštih izgovora.
– Umjesto jasnog imenovanja nosilaca odluka i odgovornosti, odgovornost se raspršuje unutar vladajućih struktura, najčešće kroz fraze poput "koalicioni kompromisi", "naslijeđeni problemi" ili "opstrukcije iznutra". Takva retorika ne služi razjašnjavanju stvarnog stanja, već upravo suprotno – zamagljivanju političke i institucionalne krivice. U tom kontekstu, stiče se utisak da u crnogorskom političkom sistemu ne postoji jasna veza između političkog djelovanja i njegovih posljedica – kazao je Perović.
Kako je istakao, neuspjeh rijetko proizvodi sankciju; umjesto toga, politička sudbina aktera najčešće zavisi od njihove pozicije unutar koalicionih aranžmana, snage partijskih struktura i sposobnosti da se održe u okviru većine, a ne od kvaliteta javnih politika koje sprovode.
– Zbog toga se ključno pitanje sve manje svodi na to ko je kriv, a sve više na to da li sistem uopšte posjeduje unutrašnje mehanizme koji razlikuju uspjeh od neuspjeha i koji su u stanju da te razlike pretoče u političke posljedice. Ako sistem ne kažnjava loše upravljanje, propuštene prilike i nedostatak rezultata, a istovremeno ne nagrađuje odgovorno, kompetentno i dosljedno djelovanje, onda se gubi osnovna logika demokratske odgovornosti. Dosadašnje iskustvo pokazuje da crnogorski politički sistem veoma slabo nagrađuje uspjeh, a gotovo uopšte ne kažnjava neuspjeh. Posljedica toga nije samo izostanak političke odgovornosti, već i dugoročna erozija povjerenja građana u institucije, normalizacija neodgovornosti i osjećaj da političko djelovanje postoji prvenstveno radi očuvanja moći, a ne radi ostvarivanja javnog interesa – zaključio je Perović.
Da li će aktuelna državna vlast ostati na okupu saznaćemo nakon 9. januara, za kad je DNP najavio odluku da li izlazi iz vlasti zbog situacije u Botunu, kaže pravnik i analitičar Dalibor Vuksanović.
– Sva sreća po Crnu Goru je u tome što naš evropski put ne zavisi od naših unutrašnjih trzavica, iz razloga što je EU odlučila da nas "unese" u zajednicu. I ovakvi kakvi smo, dovoljno smo spremni da budemo dio Evropske unije jer ne možemo da napravimo veliku štetu. Aktuelna vlast nema jasan politički projekat, a samim tim ni cilj. Slušamo politikantsku priču da je cilj da uđemo u EU, ali vidimo da pojedinci sve rade da do toga ne dođe. Razlog tome su sitni lični interesi koji ne služe ničemu osim zadovoljenju nekih sujeta – kazao je Vuksanović za "Dan".
Kako je dodao, sreća po Crnu Goru je i to što zadovoljenje sujeta neće predstavljati problem za upravljanje državom jer je Crna Gora poprilično jaka i dosad je izdržala veće pošasti, "pa će izdržati i ovu najezdu skakavaca koji su dobili mogućnost da se nešto pitaju i o nečemu odlučuju".
– Ne plašim se da postoji raskorak između onoga što se govori u Briselu i onoga što se radi doma, iz prostog razloga što, kakvi god da su, naši donosioci odluka su svjesni da su građani Crne Gore nakon 30.8.2020. godine shvatili da se oni pitaju i da na izborima lako mogu kazniti one koji nisu ispunili njihova očekivanja – rekao je Vuksanović.
