Njegovo obraćanje prenosimo uz redakcijsku opremu:
- Na početku mi dozvolite, da izrazim iskreno saučešće porodici stradalog vojnika Dejana Božovića, koji je poginuo tokom hrabrog obavljanja svoje vojničke dužnosti. Svi znamo, da je svaki vojnik spreman dati život za svoju zemlju, ali to ne može umanjiti bol zbog gubitka.
Kao stalni izvjestilac Evropskog parlamenta za napredak Crne Gore često posjećujem zemlju i pratim sve događaje, posebno političke. Ali ovoga puta pišem kao bivši ministar odbrane Slovenije i dobrovoljni vatrogasac. Naime, u Sloveniji vatrogasna služba, Civilna zaštita i vojska su pod ingerencijom ministra odbrane.
Kad sam u ponedeljak stigao u Crnu Goru, vidio sam kako vatra guta šumu i kako je glavni grad zadimljen. Naravno da sam doživljavao našu situaciju prije tri godine, kad smo svjedočili najvećem požaru u istoriji Slovenije. Bili smo zateknuti do tada neviđenom jačinom vatre i bilo je momenata, kad se nije znalo da li ćemo moći odbraniti imovinu i živote.
Uspjeli smo ogromnim naporima svih, koji su bili angažovani. Ali naravno da Slovenija tada nije bila sama, nego smo zamolili za međunarodnu pomoć, najviše nama je trebala avijacija. Stigla nam je pomoć iz zemalja članica EU, kao i drugih. Nijedna zemlja u ovakvim okolnostima ne može sama izaći na kraj sa prirodnom katastrofom. Mehanizam EU pomoći funkcioniše rutinski i primijenila ga je takođe Crna Gora u ovim teškim danima. Ovaj mehanizam postoji baš za takve situacije i često ga se poslužuju sve zemlje EU. Gasiti ovakve požare veliki je izazov za svaku zemlju, a pogotovo za Crnu Goru, koja je mala zemlja, brdovita sa puno nepristupačnog terena. Kao što sam pomenuo i za Sloveniju bio je to veliki izazov pa imamo preko 1.300 dobrovoljnih društava i oko 50.000 operativnih dobrovoljnih vatrogasaca. To znači da sistem zaštite i spašavanja temelji na dobrovoljnim vatrogascima, koji su dobro obučeni i opremljeni. Ali naravno, da do takvog sistema nije se došlo preko noći, nego su bile potrebne duge godine. Pored toga radi se se i o tradiciji, koja potiče još iz Austrougarske monarhije.
Vatrogasci na ovakve katastrofe gledaju i kao na priliku, da nauče nešto novo, da poboljšaju spremnost i da sledećeg puta budu operativno još efikasniji. Jer jedno je teorija, a praksa sasvim nešto drugo. Po mom mišljenju i slušajući pres konferencije, svi koji su nadležni za intervenciju, do sada su dobro odradili svoj posao. Rade mirno i stručno, bez emocija, kako i treba u ovakvim okolnostima. Panika je najveći neprijatelj uspjeha.
U ovakvim okolnostima zaboravi se sve drugo, kao što svađe i nerazumijevanja, jer to postaje besmisleno. Budi se solidarnost, zajednički duh, jer na kraju krajeva vatra ne zna za naše razlike.
Zbog svega toga nužan je ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, jer samo na taj način biće više mogućnosti i za izgradnju još otpornijeg i efikasnijeg sistema zaštite i spašavanja. Siguno Crnu Goru čeka još puno posla u vezi samog sistema i opreme, ali ne treba se zavaravati, da će ikad moći sve sama. Jer temelj EU je solidarnost.
Na kraju bih poželio svima, koji se bore sa vatrom, da požari budu što prije ugašeni, a što je najbitnije, da ne bude daljih žrtava - naveo je Šarec.
