Iako javni nastupi ostavljaju utisak stabilnosti i kontrole procesa, politička svakodnevica ukazuje na rastuće razlike u prioritetima, interpretacijama odgovornosti i načinima upravljanja. Ta latentna napetost, zasad bez otvorenog konflikta, ali prisutna u donošenju odluka i sporosti sistema, otvara pitanje da li je riječ o prolaznim nesporazumima ili o dubljoj krizi heterogene vladajuće koalicije koja tek čeka svoj institucionalni izraz.
Izvršni direktor Alfa centra Miloš Perović kazao je za "Dan" da na konferencijama za medije obično vidimo osmijehe i slušamo retoriku o evropskom putu i usaglašenost oko krupnih ciljeva.
– Međutim, tiha kriza se manifestuje kroz, rekao bih, nekoliko specifičnih kanala. Prvo, najveća neslaganja obično nisu ideološka, već operativna – ko će kontrolisati energetski sektor, bezbjednosne službe ili javna preduzeća. Tihi ratovi se vode oko svakog imenovanja "po dubini". Drugo, unutar vlasti postoje polovi koji se znatno razlikuju po pitanju regionalne politike, odnosa prema susjedima i identitetskih pitanja. Dok jedni forsiraju pragmatizam, drugi moraju da zadovolje svoje tvrdo jezgro birača, što stvara permanentnu unutrašnju tenziju. I poslednje, nerijetko vidimo da se zakoni povlače iz procedure u posljednjem trenutku, ili da se o njima uopšte ne glasa mjesecima. To je najjasniji signal da unutar "stabilne" većine nema konsenzusa o detaljima koji su često presudni – rekao je Perović.
On je dodao da crnogorska vlada trenutno ima brojčanu stabilnost, ali pati od česte funkcionalne nestabilnosti.
– Vlast je u ovom trenutku sigurna od opozicije, ali je često blokirana unutrašnjim nepovjerenjem. Čini se da je vlast u Crnoj Gori trenutno konglomerat partija sa ogromnim apetitima. Borba za mjesta u upravnim odborima javnih preduzeća (EPCG, "Morsko dobro", Aerodromi, itd.) svakako nije ideološka. To je čista matematika interesa. Svaka partija želi da kontroliše resurse kako bi osigurala bazu svojih birača kroz zapošljavanje. Takođe, pitanje fiskalne strategije i programa "Evropa sad" ponekad nailazi na otpore unutar većine, ne zbog ideologije, već zbog straha partnera da će sav politički profit od rasta plata pripasti isključivo PES-u, dok će oni snositi rizik od inflacije ili budžetskog deficita. Dok su sve partije deklarativno za EU, razilaženja se javljaju oko tema kao što su rezolucija o Jasenovcu i odnos prema Srebrenici ili Kosovu – naveo je Perović.
Kada kompromisi postanu sami sebi svrha, a ne sredstvo za efikasno upravljanje, rizik od institucionalne blokade raste. Predstojeći izazovi – od odluka o budžetu do evropskih obaveza – mogli bi razotkriti koliko je aktuelni vladajući savez zasnovan na zajedničkoj viziji, a koliko na nuždi održavanja vlasti, po cijenu sve slabije funkcionalnosti sistema. Ukoliko se razlike nastave amortizovati tišinom umjesto političkim artikulisanjem, prostor za odgovorno odlučivanje dodatno će se suziti. Time se stabilnost koju vlast pokušava da projektuje sve više pretvara u privid, iza kojeg ostaje neizvjesnost trajanja i kapaciteta aktuelnog upravljačkog okvira.
