Vukšić je u intervjuu za "Dan" saopštio da će, ukoliko tužilaštvo bude imalo dovoljno kapaciteta i podrške, broj procesuiranih visokih funkcionera bezbjednosnih službi biti i veći.
• Crnu Goru potresaju nova hapšenja u sektoru bezbjednosti i pravosuđa. Kako vidite ove događaje – kao početak ozbiljne borbe protiv kriminala ili politički motivisane procese?
– Predmetna hapšenja apsolutno vidim kao ozbiljnu borbu protiv kriminala, što nesumnjivo sprovodi, prije svega, glavni specijalni tužilac Vladimir Novović sa svojim timom, a u Upravi policije direktor Lazar Šćepanović, i treba im dati punu podršku. Poštujući presumpciju nevinosti, dovoljno je pogledati personalni sastav uhapšenih i procesuiranih lica do sada, što dovodi do nesumnjivog zaključka da se SDT apsolutno ne libi procesuirati bilo koga za koga postoje dokazi da su izvršili krivična djela iz djelokruga njihove nadležnosti. Nažalost, okolnost da su se pojedine političke strukture verbalno okomile na SDT nakon posljednjih hapšenja samo potvrđuje činjenicu postojanja dugogodišnje sprege tih političkih struktura i organizovanog kriminala u prethodnim decenijama i današnju nemoć da iste naprave otklon od tog istog kriminala i lica koja su u njemu učestvovala.
• Među uhapšenima je i Drago Spičanović, bivši načelnik kontraobavještajne službe, kao i još nekoliko visokih funkcionera bezbjednosnih službi. Šta, prema vašem mišljenju, govori činjenica da su u središtu istraga ljudi koji su godinama bili u vrhu sistema?
– Siguran sam da će, ukoliko tužilaštvo bude imalo dovoljno kapaciteta i podrške, broj procesuiranih visokih funkcionera bezbjednosnih službi biti i veći. Takođe, ovo je prilika da se razotkriju svi oni koji su iznosili informacije iz bezbjednosnog sektora i prilika da se konačno u sudskim postupcima strogo sankcionišu oni koji su mislili da mogu nekažnjeno iznositi informacije i tajne podatke iz institucija sistema, kao i sa sjednica skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu. Svojevremeno sam podnio i krivičnu prijavu zbog odavanja podataka sa sjednica Odbora za bezbjednost, gdje je bilo više nego očigledno ko to radi i kojim medijima se to dostavlja, a koji su dalje na osnovu tih informacija kreirali "svoju priču" kojom su pokušali srušiti ustavni poredak i institucije sistema.
• Vi ste ranije govorili o fenomenu "puzajućeg državnog udara" u Crnoj Gori. Možete li precizirati šta ste mislili pod tim pojmom i da li su aktuelna dešavanja njegova potvrda?
– Postepeno nezakonito preuzimanje ovlašćenja tijelima koja imaju Ustavom zagarantovanu nadležnost za sprovođenje određenih radnji i uskraćivanje ili potpuno onemogućavanje vršenja ovlašćenja – sve su to postepeni procesi koji se dešavaju u Crnoj Gori i kojima se zapravo podriva ustavni poredak i sistem podjele vlasti. Primjer toga je slučaj kada predsjednik Crne Gore saziva sjednicu Savjeta za odbranu i bezbjednost, kao vrhovnog bezbjednosnog tijela u jednoj od najtežih bezbjednosnih situacija za Crnu Goru u poslednje vrijeme. Savjet shodno Ustavu analizira i ocjenjuje bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori, i donosi ODLUKE za preduzimanje odgovarajućih mjera koje dalje sprovodi Vijeće za nacionalnu bezbjednost. Međutim, predsjednik Vlade odbija da dođe na sjednicu Savjeta za odbranu i bezbjednost čiji je član, a saziva istog dana sjednicu hijerarhijski nižeg tijela u kojem su članovi predstavnici Vlade, donosi odluke za koje je nadležno hijerarhijski više tijelo i iste te odluke sprovodi. Čak odlučuje i o tome da li da se uvede vanredno stanje, iako ga po Ustavu niti predlaže, niti usvaja. Sa druge strane, zatim imamo i odbijanje poslanika da učestvuju u radu sjednice Skupštine koja se saziva na zahtjev predsjednika države; zatim odugovlačenje popunjavanja Ustavnog suda koji se nalazi na ivici blokade; nesazivanje sjednice Odbora za bezbjednost.
• Koliko je Crna Gora danas, prema vašoj ocjeni, stvarno bezbjedna – i spolja i iznutra?
– Naš fokus uvijek mora biti borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, i u tom smislu nam je posebno važna saradnja sa državama iz regiona. Opasnost nastaje u trenutku kada se takva saradnja percipira kao uticaj drugih država na unutrašnje procese – to je zapravo i jedan od načina da se osujeti postizanje konkretnih rezultata na ovom polju.
