Piše: Momčilo Pantelić
Ne pamti se da je ikada, poslije Drugog svjetskog rata, neka demokratija i velika sila imala tako brzometnog lidera kao sada Amerika. Za samo osam mjeseci drugog predsjedničkog mandata, Donald Tramp je istumbao predstave i o njoj i o svijetu, namećući utisak da sada oboje više liče na njega nego na sebe same.
Posebno se aktivirao na ogromnom prostoru rata i mira. Uz paradoksalno, istovremeno širenje oba ta međusobno isključujuća stanja.
I najuporniji argumentovani kritičari mu priznaju da se za kratko vrijeme upustio u niz mirovnih inicijativa, mahom u vidu kakvog-takvog prekida vatre među susjedima, kao što je ovih dana postigao između Tajlanda i Kambodže, a prethodno i između Izraela i Hamasa. Ali, ujedno je različite obrise ljutih megdana ucrtao na mapu i internacionalnih i odnosa unutar sopstvene zemlje.
I jedno i drugo kao specifične ratove iznutra. Prvo je njegov šef diplomatije Marko Rubio ocijenio da se "posleratni globalni poredak nije samo zastario, već je sada oružje koje se koristi protiv nas". Pa je potpredsjednik Džej di Vens proklamovao da ga više brinu "prijetnje iznutra", za kakve je označio protivljenja Evrope Trampovim favoritima za upravljanje njom, nego prijetnje Rusije i Kine njenim slobodama, podsjeća Gardijan.
Zastranjivanju je pridodat i praktično globalni trgovinski rat, putem vanredno visokih Trampovih carina, a sve navedeno su dvije američke specijalistkinje protumačile kao "zapanjujući čin samoubistva supersile". Jer, "nikad ranije vladajuća svjetska supersila nije namjerno demontirala sistem koji je osmislila za održavanje sopstvenog vođstva, posebno dok su ti atributi donosili ogromne koristi".
A i za to je kriv "unutrašnji neprijatelj". "Izloženi smo ratu iznutra, unutrašnjoj invaziji, koja se ne razlikuje od spoljnog neprijateljstva", potencirao je i lično Tramp. Pod "invazionistima" je podrazumijevao sve "nepodobnike"-ilegalne imigrante, opozicione aktiviste, neposlušne sudije i univerzitete, borce za zdraviju životnu sredinu, pobornike pobačaja i istopolnih brakova, a obavezno i kritičke novinare, koje je poodavno ocrnio kao "neprijatelje naroda".
Za suzbijanje takvih "neprikladnosti" prečesto je koristio izvršne uredbe, mimo zakonodavaca iako su oni većinom njegovi republikanci. Opozicione demokrate ga optužuju da skreće demokratiju ka autokratiji.
Istraživanje agencije Pju je pokazalo da 69 odsto ispitanih Amerikanaca smatra da Tramp nastoji da primijeni više individualne predsjedničke moći nego njegovi prethodnici. Širom zemlje su nedavno održane masovne demonstracije protiv takvog liderskog pretjerivanja, u kojima je pod parolom "Bez kraljeva", učestvovalo, kako se izvještava, oko sedam miliona građana, svaki pedeseti Amerikanac.
Pokliči protiv "monarhije" su inspirisani i Trampovim nagovještajima da bi mogao da se kandiduje za treći mandat, iako to Ustav zabranjuje. On je, pak, osporio da su protesti bili masovni, a u video-skeču, uz pomoć vještačke inteligencije, prikazao kako demonstranti zaslužuju da budu posuti fekalijama.
Pretjerana lična vlast ruši demokratiju takođe iznutra, poručuju pisci knjige o tom fenomenu. Pa uoči Trampovog susreta, dok je ovaj tekst išao u štampu, s kineskim predsjednikom Si Đinpingom, nalaze sličnosti među njima. Obojica (pri čemu se podrazumijeva i Vladimir Putin) podvrgavaju sistem sebi, kažu, a kao čvrstorukaši, okružuju se klimoglavcima, i nisu pouzdani partneri na međunarodnoj sceni, jer svojevoljno mogu da promijene politički kurs i odustanu od projektovanog dogovor.
To vrludanje se, doista, više puta ispoljilo u razgovorima oko Ukrajine gdje je Tramp išao od blagoglagoljivosti prema Putinu do sankcija ruskim naftašima. Kao i u cjepidlačenju u američko-kineskim ekonomskim odnosima, u istrajnim nivelisanjima njihovog strateškog duela, čiji ishod može da udari globalni pečat ovom vijeku.
Pomni analitičari ukazuju i na prilično neobičnu vezu između Trampove unutrašnje i spoljne politike. Što je napolju mirotvorniji, to je kod kuće ratoborniji. A opet, dok šalje vojsku u američke savezne države i u prestonicu, koje vodi opozicija, on tvrdi da ih tako uvježbava za spoljne ratne izazove.
Iako je izbore dobio obećanjima da će smanjiti uplitanje u tuđe stvari, ovih dana je ipak vrlo posvećen preuređivanju zapadne hemisfere. Venecueli prijeti vojnom intervencijom zbog navodne trgovine narkoticima od kojih bi da brani sugrađane, jer ih "droge ubijaju 300.000 godišnje", a finansijskim mamcima je doprinio da u Argentini pobijedi stranka njegovog prijatelja Havijera Mileja.
Tramp i dalje sopstvenu nepredvidljivost promoviše kao vrhunsku stratešku vrlinu. Nije, međutim, za kopiranje.
Ovdašnji lider se, nažalost, odlučio da i on nekako profitira na sopstvenoj autoritarnoj nepredvidljivosti. Da sjedi na četiri stolice i da vabi druge da dragocjeno vrijeme arče u nagađanju na kojoj od njih bi da ostane. Ali, počele su sve da se razmiču, vrlo predvidljivo i brzometno.
novimagazin.rs
(Autor je spoljnopolitički komentator)
