Piše: Borivoje Ćetković
– njegovog hegemonizma da ovlada Evropom. Zapadni kapitalisti namjerno mnogo toga potiskuju iz naših pamćenja da bi lakše manipulisali svojim građanima – zaobilaze bitnu činjenicu zašto je i kada osnovan NATO. Alijansa je osnovana u Vašingtonu 4. aprila 1949. godine kada je otpočeo Hladni rat od strane Zapada na čelu sa SAD protiv komunističkog svijeta koji je predvodio Sovjetski Savez. Poslije pada Berlinskog zida 1989. godine, raspušta se Varšavski ugovor, urušava Sovjetski Savez, a Gorbačov i Jeljcin uvode zemlju u neoliberalni kapitalizam. Od usmenih obećanja datih Gorbačovu nije bilo ništa – NATO je nastavio da jača i vojnim bazama opkoljava Rusiju, opasno ugrožavajući njenu bezbjednost. Da li je ruski državni vrh, predvođen Putinom, 1999. godine kada su Amerika, NATO i EU poveli rat u Evropi (bombardovali su SR Jugoslaviju, bez odluka SB i gazeći norme međunarodnog prava), predvidjeli da se isti scenarij priprema Rusiji. Ubijeđen sam da nije, mada je nepobitna činjenica da se Rusija tada još nije izvadila iz provalije u koju je gurnuo Boris Jeljcin. Za nesrećni rat koji se vodi u Ukrajini krivi su Amerika, Velika Britanija, NATO i EU. SAD su učinile ono što je pokušala da učini hitlerovska Njemačka. Ali, naravno, drugim sredstvima – humanim, demokratskim, ekonomskim, političkim, ideološkim, kulturnim. I to ne kao blic-krig, već kao dug i strpljiv istorijski proces. Poenta, odnosno suština stvari je u tome da se radi o "dugom i strpljivom istorijskom procesu". Nije bitno što je Rusija kapitalistička zemlja – savremeni imperijalisti i njihove kapitalističke sluge hoće da unište, rasparčaju i opljačkaju njena prirodna bogatstva. Ko se još sjeća izjava M. Olbrajt datih u vrijeme bombardovanja SR Jugoslavije da od Rusije treba oteti njena sibirska bogatstva, jer nije u redu da ih samo ona posjeduje. To nije stav samo američke ministarke spoljnih poslova, koja će ostati upamćena po svojoj patološkoj mržnji prema SR Jugoslaviji, odnosno Srbiji (iako je djetinjstvo i mladost provela u Beogradu), već je riječ o osvajačkoj politici imanentnoj savremenom imperijalizmu. Obostrano korisna saradnja odvijala se između Ruske Federacije i zemalja EU – Rusi su imali koristi, a privrede EU još više – intenzivno su se razvijale na bazi jeftinih ruskih energenata (gasa, nafte, rijetkih metala). Međutim, "borba protiv komunizma prikrivala je želju za uništenjem Rusije...Rusku katastrofu su htjeli i programirali ovdje, na Zapadu".(A. Zinovjev). Veliki sovjetski, ruski filozof, sociolog, pisac i poznati disident objavio je ove svoje stavove u intervjuu francuaskom listu Figaro, datom u Berlinu 24. jula 1999. godine, a preveden je na ruski tek 28. 10. 2014. godine (Glas Rusije, Standard, rs). Komentar je suvišan. Dva procesa: deboljševizacija Rusije i denacifkacija Ukrajine koji su se odvijali istovremeno nijesu bili u korespodentnom odnosu. Manfred Buhr, (1927-2008), njemački filozof, član nekoliko elitnih evropskih akademija, profesor i počasni doktor više univerziteta, Jugoslaviju je smatrao "veličanstvenom idejom i mogla je biti i opšte uzevši uzor jedinstvene Evrope. Posebne zasluge u razbijanju Jugoslavije imao je Helmut Kol (1930- 2017) koji je bio kancelar Zapadne Njemačke (1982- 1990) i ujedinjene Njemačke (1990-1998). I ne samo da su nam uništili državu, već zatiru i jugoslovensku ideju i Jugoslaviju više ne pominju – upotrebljavaju sintagmu Zapadni Balkan. I to nije slučajno Termin "balkanizacija", "balkanizovanje" u njemačkom jeziku, navodi Buhr, tumači se "kao državno usitnjavanje, umanjenje, dovođenje u zaplet političkih odnosa" i "ima negativno značenje". Balkan ostaje konstantan po tome se već može vidjeti da je Balkan kasnije kao i prije, pojmovno region koji stoji na raspolaganju, raspoloživ za vladajuće evropske sile a Njemačka, kojoj je Balkan najbliži, tu ima svoje prednosti, naglašava njemački filozof. Radikalnoj kritici podvrgao je njemačke imperijalne težnje prema ovim prostorima prisutne još od sredine 19. vijeka. Ovaj isti scenarij koji je primijenjen prema SFRJ, a potom prema SR Jugoslaviji "strpljivo i dugo" je pripreman za opkoljavanje, rasparčavanje i uništenje Rusije. Nije slučajno da baš Njemačka, uz Poljsku, danas barjači u ratno-huškačkoj politici da se bratoublilački rat u Ukrajini nastavi do posljednjeg Ukrajinca – čovjeka sumnjivog karaktera Zelenskog pomažu vojno, politički, propagadno, diplomatski. General-major njemačkih oružanih snaga Kristijan Frojding izjavio je 20.7. 2025. godine "da Zapad mora ozbiljno razmotriti izvođenje napada na teritoriji Rusije, konkretno na aerodrome i vojne fabrike, kako bi podržao Ukrajinu u ratu i ograničio mogućnosti Moskve za nove masovne udare".Ova njegova izjava dolazi u trenutku kada u Berlinu i drugim zapadnim prestonicama traje rasprava o sledećim koracima u naoružavanju Kijeva i načinima da se odgovori na strategiju Rusije. Njemaki filozof Hegel učio je da "nas istorija nije ničemu naučila". Iz Hitlerovog napada na SSSR Frojding ništa nije naučio – zna se kako su prošli. I Rusi su "došli sebi", "upregli" kako treba (njihova poslovica kaže: "sporo uprežu, ali brzo voze"),neće "skrštenih ruku" sjedjeti i gledati kako NATO bombarduje njihove aerodrome i vojne fabrike. Odgovoriće onako kako zaslužuju zapadni imperijalistički centri moći
.
