Branko Milanović / Arhiva
30/01/2025 u 07:57 h
DAN portalDAN portal
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
Slušaj vijest
StoryEditor

Da li bi Lenjin podržao MMF?

Čini se da zdravorazumski odgovor na to pitanje mora biti, ne. MMF je bezrezervno posvećen zaštiti svjetskog kapitalističkog sistema, što svaki socijalista može samo osuditi.

Piše: Branko Milanović

Mislim da je to pogrešan odgovor. Ali prije nego što pređem na objašnjenje, rekao bih nekoliko riječi o samom Fondu.
Nedavno sam ponovo sarađivao s Fondom, pa sam iz prve ruke mogao da se uvjerim koliko je ovoj organizaciji stalo da ostane relevantna i u 21. vijeku. Tu ambiciju treba da ostvari kao istinska međunarodna institucija, u situaciji veoma visokih tenzija, prijetnji ratovima i merkantilističkim trgovinskim politikama.
Moja prva saradnja s Fondom datira iz vremena kada sam počinjao da radim u Svjetskoj banci. Tada su misije Fonda tražile od Svjetske banke da im pošalje nekog od (mlađih) ekonomista da im se pridruži na terenu, radi održavanja komunikacije i stvaranja predstave o Svjetskoj banci kao organizaciji s važnom ulogom u donošenju odluka koje se tiču socijalnih sektora i javne potrošnje. Kao mladi ekonomista učestvovao sam u pet ili šest takvih misija Fonda u Turskoj.
Misije Fonda su bile impresivno mjesto za rad. Predstavnici misija imali su veliku privilegiju direktnog pristupa državnim službenicima i državnim podacima, a imali su i sjajne ljude za analizu podataka. Njihova velika prednost je bila (i ostala) mogućnost korišćenja vladinih informacija i saznanja; veliki nedostatak je bilo odsustvo kontakta s ostatkom zemlje. Ipak, kao što ću tvrditi u nastavku, to nikada nije ni bila misija Fonda – niti treba da bude.

image
- FOTO: KONSTANTIN NOVAKOVIć

Mandat Fonda je uvijek bio veoma usko definisan. Nadam se da će tako i ostati. Zanimljivo je da sam u tom pogledu saglasan s Adamom Posenom iz Instituta Peterson u Vašingtonu, koji je na nedavno održanoj konferenciji Fonda pozvao organizaciju da ostane fokusirana na izvornu misiju i izbjegne politizaciju i "uvlačenje" u probleme za čije rešavanje Fond svakako nije najbolji izbor i ne posjeduje potrebnu stručnost. Adam je elokventno pisao o tome koliko će to biti teško u uslovima ekstremne politizacije u današnjem svijetu: "Sve dublja politizacija međunarodnih finansija i trgovine od strane Kine, Evropske unije i Sjedinjenih Država ugrožava sposobnost MMF-a da pomaže zemljama članicama i ograničava izrabljivačko ponašanje vlada tri najveće ekonomije. U interesu globalne ekonomske stabilnosti, MMF mora izbjeći tu opasnost."
Temeljna misija Međunarodnog monetarnog fonda dovoljno je jednostavna da je razumije svaki srednjoškolac.
Osigurati da pozajmljeni novac bude vraćen;
Spriječiti da potrošnja (unutar ciklusa) premaši fiskalne prilive;
Zaštititi makroekonomsku stabilnost.
Većina kritika koje se upućuju na račun Fonda posledica su nerazumijevanja njegove temeljne misije. To je disciplinovanje naroda i država. U kapitalističkom svjetskom sistemu, takva misija prirodno ima za rezultat jačanje kapitalističkog sistema i disciplinovanje radnika. Mjere štednje, iza kojih često stoje politike Fonda, nisu politički neutralne, kao što nas s pravom podsjećaju Llara Matei u knjizi The Capital Order: How Economists Invented Austerity and Paved the Way to Fascism/Kapitalistički poredak: Kako su ekonomisti izmislili strogu štednju i utrli put fašizmu i Mark Blyt u knjizi Austerity: The History of Dangerous Idea/Stroga štednja: Istorija jedne opasne ideje. Ali institucija koja će obavljati tu misiju bila bi jednako potrebna i da je sistem sasvim drugačiji. Socijalizam nije opšte oslobađanje od odgovornosti. U govoru na Jedanaestom kongresu Ruske komunističke partije (boljševika) 1922, u vrijeme Nove ekonomske politike, Lenjin je posebno naglasio potrebu osiguravanja fiskalne odgovornosti i discipline, kao i dobre organizacije međunarodne trgovine:
"U Đenovu idemo kao trgovci [u pitanju je konferencija o posleratnoj obnovi Evrope – neuspeli Breton Vuds] da bismo osigurali najpovoljnije uslove za razvoj trgovine koja počinje, već se odvija i neizbježno bi se nastavila čak i ako bi neko uspio da je nakratko prekine. Moramo učiti [ekonomsko upravljanje] od početka. Ako to shvatimo, položićemo ispit; a čeka nas ozbiljan ispit dolazeće finansijske krize – ispit koji ćemo polagati pred ruskim i svjetskim tržištem kome smo podređeni, s kojim smo povezani, i od kog se ne možemo izolovati".
Svakom sistemu je potrebna organizacija koja nameće disciplinu. Da je svijet nekim slučajem pošao Lenjinovim putem i da je MMF završio na njegovom radnom stolu, on bi ga prihvatio u cjelosti, onakvog kakav jeste, i Fond bi obavljao istu funkciju koju je obavljao u poslednjih osamdeset godina.
To je uloga koja je ideološki neutralna, ali u isto vrijeme nije ideološki neutralna. Ideološki je neutralna jer se temelji na tri pomenuta disciplinska pravila koja moraju primjenjivati u svakom koherentno organizovanom sistemu upravljanja; s druge strane, s obzirom na širi kontekst (svjetski kapitalistički sistem) ona nikako ne može biti ideološki neutralna. Ali problem nije u organizaciji koja sprovodi pravila, već u samom sistemu. Kritike treba upućivati na adresu sistema, a ne onih koji osiguravaju poštovanje pravila.
Sun Jat-Sen je govorio da su državi potrebne četiri grane vlasti. Smatrao je da dobro poznatu trojnu podjelu treba dopuniti kontrolnom granom (kontrolni juan) koja će provjeravati zakonitost i transparentnost postupanja ostale tri grane. Korijeni četvrtog juana sežu duboko u kinesku prošlost. Njegov kvaziekvivalent je Glavna služba za računovodstvo u SAD, s tim što bi juan imao više političkih, pa i pravosudnih ingerencija. U Kineskoj komunističkoj partiji tu funkciju obavlja Disciplinska komisija Centralnog komiteta.
Projektujmo sada četvrti juan na globalni nivo i dobićemo Međunarodni monetarni fond. Organizaciju čiji je primarni zadatak da provjerava da li se tri jednostavna pravila poštuju i tako obezbjeđuje neometano funkcioniranje sistema.
Lenjinu, staromodnom poborniku reda i discipline (sinu školskog inspektora), to bi se sigurno dopalo. Organizacija bi dobro poslužila i njegovim ciljevima, a opšti pristup i ozbiljnost u radu, kao i autistična fokusiranost na tri pravila, ostali bi nepromijenjeni. Zadržao bi isti pristup i iste ljude. Teško je reći da li bi MMF u tom slučaju završio u Vašingtonu, jer Lenjin nije razmišljao dalje od granica Evroazije. Ali čak i ako jednom završi u Pekingu, ništa se neće promijeniti. Jer Fond nudi usluge bez kojih svijet ne može.
Global inequality and more 3.0, preveo Đorđe Tomić
peščanik.net

(Autor je ekonomista)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu

Коментари (0)

Још нема објављених коментара

Оставите свој коментар

  1. Региструјте се или пријавите на свој налог
19. februar 2025 01:04