Piše: Miodrag Lekić
Nimalo akademsku, već vrlo životnu.
I u vezi je sa budućnošću zemlje.
Bilo bi mnogo kompletnije, pa i primarnije, da je na panelu, među nekada odgovornim za spoljnu politiku, učešće uzeo i sadašnji ministar inostranih poslova, koji je bio pozvan.
U nekoliko "izleta" povodom glavne teme, postavio sam pitanje: da li postoji geopoltičko-etnička tabla u Crnoj Gori danas? I određena dinamika na njoj? Ako postoji – kuda ona vodi, koliko je to jedna od prvih tema ove zemlje?
Konačno, da li je ona u nekoj vezi i sa onom mnogo širom u svijetu ili regionu?
Da ovdje ostanem samo na pitanju. Na panelu je bilo i nešto više.
Povodom prve, one veće, diplomatske, geopolitičke table, dakle ogromnih promjena koje se odvijaju na njoj, citirao sam onu rečenicu Antonija Gramšija prije Drugog svjetskog rata: "Stari svijet nestaje, novi ne uspijeva da se rodi. U tom procjepu je vrijeme čudovišta." ("Zatvorske sveske")
Ipak, dominirala je tema Evropska unije i Crna Gora. Kada se ukrcavamo na brod koji postaje zajednički? Ipak da preciziram – ne mislim na brod "Jadran", i ko se tu ukrcava i iskrcava. Mada, u mnogim nadrealnim dimenzijama aktuelnog procesa i to bi mogla biti tema.
Tema EU – CG odvija se između slogana i realnosti.
Treba izabrati ovo drugo.
A kakva je realnost Evropske unije, posebno je pitanje.
Nikada komplikovanije.
Strateški kompas, to je neko vrijeme bila dežurna sintagma u Briselu, skovana u Francuskoj, prije rata u Ukrajini.
Sada je kompas još teže pronaći.
Ploviti pogledom s palube (a vista) nije sigurna navigacija. Pa ni kada krene povoljan vjetar.
Kako ono Seneka poručuje: Ignoranti quem portum petat nullus suus ventus est (Nema tog povoljnog vjetra za one koji ne znaju kuda plove).
U svakom slučaju, danas Atlantikom duva hladan vjetar. Desnog smjera.
Prevedena metafora ukazuje na odnose između SAD I Evrope u uslovima uspona desnih političkih snaga.
Od tog odnosa, njegovog raspleta, zavisi mnogo toga na onoj velikoj tabli.
Ne i dominantno, jer je tabla mnogo veća.
A igra se na cijeloj tabli. Ko će bolje proći na kraju? Geopolitički šahisti ili pokeraši? Možda neki treći?
Još je tu bilo pitanja.
Sa velike mape, i one manje, naše balkanske.
S one prve, i o ratu u Ukrajini.
Ukazujem, a zadovoljstvo mi je da to mogu reći i pred na panelu prisutnim predstavnicima diplomatskog kora, da odgovrnost za rat, pored Rusije, snose i dijelovi Zapada. Sa mnogo detalja.
Ako takva ocjena ovdje, pod jakom presingom propagande, cenzure, autocenzure... zvuči još uvijek šokantno, ona je sasvim normalna u društvenim ambijentima demokratskog Zapada.
Mogu to detaljno navesti.
Ukratko, na panelu je očigledno bilo mnogo više pitanja nego odgovora.
Ali, razgovor na javnom forumu o temama koje su do juče ovdje smatrane tajnim, misterioznim, s onom zvaničnim uputstvom da "ima ko o toma da misli, a nabolje za sve nas NATO i Milo Đukanović", panel je ipak bio određeni demokratski iskorak.
A možda će, i poželjno je, na nekoj drugu tribini neki drugi učesnici dati bolje odgovore.
(Autor je diplomata i bivši ministar vanjskih poslova)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
