Piše: Dragan Markovina
Iako uoči drugog kruga nije bilo ni najmanje sumnje da će Zoran Milanović glatko pobijediti na izborima i uzeti svoj drugi i posljednji predsjednički mandat, jedina neizvjesnost koja je postojala i koja je na kraju loše završila po HDZ, bila je ona može li se i do koje mjere ta stranka mobilisati da ublaži katastrofalni poraz svog kandidata koji se najavljivao. Sva dosadašnja praksa je govorila da može, ali se to nije desilo i Dragan Primorac se zadržao na tek nešto preko 25 odsto osvojenih glasova.
Što je samo još jedna od potvrda teze da ovi izbori jesu umnogome poruka Andreju Plenkoviću i HDZ-u. Ali nisu samo to i ne bi bilo ni pravedno, ali ni činjenično tačno odreći i Milanovićev udio u čitavoj priči. Čovjek je uostalom ostvario epohalnu pobjedu, zbog čega moramo pokušati da odgovorimo na pitanje zašto je do nje došlo?
I pri tome ipak ne zanemariti podatak da ona jeste nevjerovatna, ali uz malu izlaznost od jedva preko 44 odsto. Drugim riječima, Zorana Milanovića je premoćno izabrala visoko motivisana grupa građana, njih tridesetak posto, što nikako nije malo, ali ne ukazuje na plebiscitarnu podršku kakvom na prvu izgleda.
Što se dakle dogodilo? Prvo i osnovno, jezgro Milanovićevih glasova još uvijek čini bazično lijevi i liberalni dio glasača, koji u njemu vide ponajprije, ako ne i isključivo, bivšeg predsjednika SDP-a i nekadašnjeg premijera te jedinog čovjeka liderskih kapaciteta koji je u stanju da naškodi HDZ-u. Ti ljudi bi svakako glasali za bilo koga protiv HDZ-a, ali za Milanovića glasaju s posebnim guštom jer ga smatraju svojim i jer vide da nervira hadezeovce, što im sve onemogućava da vide realnost u kojoj je
očito da je Milanović još otkad je izgubio mjesto premijera prilično skrenuo udesno. Odatle i nesporazum koji se jasno vidi u ikonografiji, lokaciji njegovog stožera, u rokerskoj Tvornici, alternativnoj muzici na proslavi i publici koja je tamo bazično lijevo-liberalna, s onim što Milanović izgovara, a to je tuđmanovski populistički suverenizam i ozbiljno prisutna antizapadna retorika.
Što nas dovodi do druge grupe njegovih birača, a to su radikalni desničari, koji čuju od Milanovića mnoge teze koje i sami zastupaju, a koje Plenković ne bi izgovorio nikada i koji vide suštinski sadržajni Milanovićev odmak od SDP-a, u ime kojega su spremni zanemariti ikonografiju oko njega i to da će svojim glasovima usrećiti i građane na ljevici.
Konačno, treća grupa Milanovićevih glasača su radikalni antinatovski i antizapadno nastrojeni ljevičari, kojima su socijaldemokrati i liberali skoro pa i veći politički protivnici od desnice, ali koji u Milanoviću vide jedinog čovjeka koji ne zagovara temeljne vrijednosti i ciljeve Europske unije.
Zoran Milanović je dakle uspio jer se vrlo različitim grupama u društvu uspio prodati kao njihov, s tom razlikom što ljevičar i liberal svakako više nije, ali njegovi birači tog profila to odbijaju da prihvate.
Iz svega ovoga jasno je kako ona najpopularnija teorija o njegovoj popularnosti, koja kaže da ljudi glasaju za njega jer ne žele dati sve poluge vlasti HDZ-u zapravo ne stoji. Odnosno, stoji samo ako govorimo o prvoj grupi birača koja nikad ne bi HDZ-u dala da vodi bilo što.
U nekom pak opštem i sadržajnom smislu ovo jeste poruka da u hrvatskom društvu ima zaista podosta antizapadnih sentimenata, pa i solidna količina simpatija prema Rusiji i njenoj vanjskoj politici, koja nadilazi ideološke podjele i da je Zoran Milanović uspio da kanališe energiju tih ljudi prema sebi. Što je teren na kojem Andrej Plenković, bazični eurofil, jednostavno ne može igrati.
Sve ovo, naravno ne znači da će na skorim lokalnim izborima HDZ doživjeti ozbiljan poraz, a lijevo-liberalna opozicija pobjedu, jer lokalni izbori su vrlo specifična politička utakmica, ujedno i ona do koje je hadezeovcima i te kako stalo i na kojima infrastruktura igra presudnu ulogu.
Ali, da ovakav ishod izbora stavlja pred sam HDZ pitanje ideološkog usmjerenja stranke u budućnosti i da je njen čelni čovjek očito posvađan s članskom i biračkom bazom oko tog pitanja, to je neupitno.
peščanik.net
(Autor je istoričar, publicista i pisac)
