Piše: Ljubodrag Stojadinović
Činilo se da je to samo jedna od njegovih ekscentričnih ideja i estradno zamlaćivanje. Ali posle zarobljavanja Madura usred Karakasa i osvajanja tankera pod ruskom zastavom na otvorenom moru, svi su počeli da vjeruju u Trampove mahnite pustolovine: tip je potpuno iščašen, funkcioniše izvan logike i ima strašnu armadu koja kipti od snage. I zaista namjerava da učini to što najavljuje.
Tramp pokazuje vidne znake starenja, pa ih prikriva potenciranim izlivima eruptivne energije. Želi da pokaže i veću predsjedničku efikasnost od Džona Kenedija, koji je bio skoro duplo mlađi od Trampa na početku svog prvog i poslednjeg mandata. Tada je (oktobar 1962.) u poslednji čas zbog kubanske krize izbjegnut rat sa Sovjetskim Savezom, čija je flota bila na samim vratima USA.
Od prije nedjelju dana Tramp otvoreno izaziva i ponižava Rusiju, koja je zvanično prećutala kidnapovanje Madura i otimanje dva tankera koje je formalno smatrala svojim. Ni Putin ni Lavrov nisu se oglasili, pa je tako Rusija prestala da postoji kao istinska velika sila.
Misli se da Donald Tramp ima inventar od nekoliko država koje namjerava da iznenadi nekim prepadom. Otmica vladara, udari po odabranim ciljevima, ili čak invazija, skoro da je svejedno. Dejan Ilić je već napisao da Tramp komanduje svojom a ne američkom vojskom, i to je potpuno tačno, ali on želi da pokaže i snagu Amerike. Još ne znamo šta to znači za njega, ali je sigurno da tek slijede rizični poduhvati koji bi proizveli Donalda Trampa u osobenjaka koji može sve što se dostiže oružjem. Diplomatija ostaje samo kao pomoćni oblik prijetnje.
Grenland je predmet ozbiljne krize koja se odvija između moći, brojnih paradoksa i logike osvajanja. Tramp bi jednostavno pripojio Grenland Americi i tako možda okončao svoj imperijalni bilans. Ogromno ostrvo mu je potrebno kao "sjeverna straža" i simbol neodoljive snage. Ako mu uspije a vjerovatno hoće, posao se tu ne završava. Naravno, ako narandžastog, kako ga zovu, biološki procesi ne zaustave u pohodu dostojnom fantastične iluzije. Teško je vjerovati u dovoljne naslage ludosti njegovog naslednika, koji bi išao Trampovim tragom. To je oblik brutalnog biznisa koji se ostvaruje ekstremno grubom igrom: otimanje venecuelanske nafte je čista dobit koja nastaje iz ratnog plijena.
Grenland bi ostao kao spomenik farsičnoj megalomaniji koja se pretvorila u zbilju. Ili skeč iz cirkusa Montija Pajtona koji je krenuo po zlu. U martu 1867. tadašnji američki predsjednik Endru Džonson kupio je od Rusa Aljasku za 7,2 miliona dolara. Bilo je još pazarenja dodatnih američkih teritorija, ali Aljaska je osvojena potcjenjivačkom kupnjom, skoro za badava.
Tramp je krenuo za tom analogijom, roba je tu, ali kupovina zasad nije moguća. Rekli su mu da Grenland nije na prodaju. Dobro, onda. Ponudio je svakom stanovniku Grenlanda po milion dolara, što bi bio bogati znak dobre volje novog gospodara. Ili mirno preuzimanje uz dogovor, na svestrano zadovoljstvo. Ako ništa od toga ne uspije, nije isključio vojnu opciju, koja bi mogla da se ubroji u blage strategijske operacije uz diskretnu, ali jasnu demonstraciju velike moći. Na to je danski ministar odbrane odgovorio rečenicom iz udžbenika opštenarodne odbrane:"Branićemo se po svaku cijenu. Nećemo dopustiti napadaču da uđe na našu teritoriju!"
Ova odlučnost danskih vojnika, ako je iskrena, graniči se sa zapletom u komediji zabune. Američki vojnici se već nalaze na teritoriji gdje im danske trupe neće dozvoliti da uđu. U bazi Pituffik (ranije Tula), Amerika ima posadu od oko 300 vojnika, pripadnika vazduhoplovnih i svemirskih snaga. Tu je i grupa civilnih stručnjaka, sa vojnicima ukupno ih je oko 650.
NATO je dužan da brani svoju članicu, svejedno što bi agresor bio stožer alijanse. Evropska unija se oglašava sterilnim apelima, koji ne dopiru ni do bulevarskih medija. Nije u redu, kažu otprilike oni. Nema smisla! Razumijevajući odnos snaga i prostor ostrva (oko 2.200.000 kilometara kvadratnih, od čega 4/5 pod ledom) zanimljiv bi bio izbor mjesta za vazdušno-desantnu ili pomorsku operaciju. Ako do nje uopšte dođe, to jest ako se danska posada ne okane uzaludne pogibije, a okanuće se. Jedan stariji stanovnik glavnog grada je rekao: "Čemu sva ta buka, zašto jednostavno ne dođu?"
Slaba je vjerovatnoća da neka evropska armija krene u okršaj protiv američkih snaga. Tačnije bi bilo da za tako nešto nema nikakvih izgleda. Dovoljno je da se osvajačka ekspedicija iskrca u bazu Pituffik i u luku Manitsoka, gdje se voda i pored ledenog daha Arktika nikada ne mrzne. I da Tramp svima stavi do znanja šta to znači. Očekuju se protestne note, apeli i ocjene o nedopustivom kršenju međunarodnog prava.
Glavni grad Grenlanda Nuuk ima 20.000 stanovnika, što je trećina ukupnog broja žitelja. Malo je vjerovatna mogućnost upada u taj mirni, nekada samo ribarski grad. Tamo bi ušli prijateljski, posle ovjere vlasništva. Amerikanci bi najprije otišli tamo gdje već jesu, poboli zastavu koja već postoji i saopštili da je gotovo.
U tri stvari je teško vjerovati: da će Amerika upotrebiti silu ili da će naići na nasilni otpor. I da će Tramp odustati. Mada i to u nekoj verziji njegovih mentalnih oscilacija ne mora da bude isključeno. Već je rekao: Grenland nam je apsolutno potreban. Ta izjava nije racionalna, ali u takvoj zamisli ništa razumno nije ni ostvarivo.
I nas ovdje, na čudesan način brine mogući veliki sukob oko Grenlanda. Tako je procijenio vrhovni komandant sve jače srpske vojske. Za utjehu, obećao je da se nećemo miješati. Neka se bije ko hoće, kaže on, to je njihova stvar, gledaćemo svoja posla i braniti se od agresivnih suseda.
On još ne zna da je izgubio Trampa i njegovu mentorsku pažnju. Ili ga je Tramp, kao potpuno marginalnu protuvu potpuno ispustio iz vida i više ne zna ko je taj. Opsesivno se boji da neko iznenada ne dođe po njega, razjuri kobre i odvede ga u kavez. Nije mu jasno gdje da se dene, hoće li mu u tako strašnoj viziji kraja bilo ko ostati vjeran. Prijateljstvo ili sporove sa Trampom mogao bi da stavi na led. Nije mu dobra ideja da se ponovo nađe na onoj hoklici u ovalnom kabinetu. Čak je i takvo poniženje nedostižno.
Henri Kisindžer je rekao: Ako si neprijatelj Amerike, to može da bude opasno. Ali, ako si prijatelj, to je fatalno.
Peščanik.net, 09.01.2026.
Trampozoik
