Piše: Branko Milanović

Direktni svjedoci velikih istorijskih događaja rijetko su svjesni činjenice da događaji kojima prisustvuju ili u kojima direktno učestvuju označavaju istorijsku prekretnicu. Često toga nijesu svjesni ni sami protagonisti. Uskoro, 20. januara 2025, prisustvovaćemo jednom od takvih događaja. Većina učesnika, uključujući i glavne aktere, neće znati šta zapravo rade, niti će biti svjesni da su upravo postali oruđe istorijske promjene.

Dan Trampove inauguracije simbolično će označiti kraj ere globalnog neoliberalizma. Obje sastavne komponente ove ideologije su odbačene. Globalizam se pretvorio u nacionalizam, a neoliberalizam se primjenjuje isključivo u ekonomskoj sferi. Njegovi društveni segmenti – rasna i rodna jednakost, slobodno kretanje radne snage, multikulturalizam – već su mrtvi. Ostaju samo niske poreske stope, deregulacija i klanjanje profitu.

Već sam pisao o pogledu na svijet za koji vjerujem da ga Donald J. Tramp prihvata: njegovi elementi su profit, neomerkantilizam i neimperijalistički američki nacionalizam. Svaki od tih elemenata uzet ponaosob lako je definisati. Ništa od toga nije ni novo ni nepoznato. Ali, kao što u istorijskim prekretnicama često biva, tek kada se objedine, ovi sastavni elementi će definisati novu ideologiju. Njeno ime još ne znamo. Ali, znamo da će donijeti raskid s ideologijom koja je vladala bar od 80-ih godina, a svakako od ranih 90-ih do danas.

I sam Tramp je imao koristi od globalnog neoliberalizma. Zahvaljujući svojim preferencijama, godinama i državljanstvu, bio je u prilici da u potpunosti učestvuje i profitira. Ali, iz razloga koji su vjerovatno motivisani sujetom više nego ideologijom, odlučio je da vladajuću ideologiju ospori. Nije očekivao da će u tome imati uspjeha.

Ipak, osam godina kasnije, posle prve, potpuno neočekivane predsjedničke pobjede, i posle četiri godine izgnanstva u pustinju u kojoj je preživio napade rojeva sudskih postupaka, neprestano medijsko ocrnjivanje, dva pokušaja atentata, knjige u kojima bivši saradnici "sve otkrivaju", nenaklonjene sudije, istrage i lažne prijatelje, "zlatne tuševe" i optužbe za izdaju, vratio se sa 77 miliona osvojenih glasova i odnio ubjedljivu pobedu.

Niko, uključujući i njega samog, ne može znati kuda će pomenuti amalgam ideja odvesti Sjedinjene Države, politički zapad i svijet. Njihova logika će se pokazati tek kada prođu godine. Ilon Mask je možda dobra smjernica. On poziva na stvaranje globalne elite koja ni ideološki, ni sentimentalno, ni psihološki neće biti vezana za nacionalizam, ali će ga ipak koristiti u političke svrhe, da umiri niže klase. To je globalni cezarizam koji plaća danak nižim klasama, prikuplja njihove glasove, plaća im nepodmirene račune za kreditne kartice, ali ih osuđuje na loše plaćene poslove i ignoriše ih kao aktivne učesnike u političkom životu, osim u intervalima od četiri godine. Zapravo, postupa isto kao i tradicionalni demokrati i republikanci srednjeg puta, ali pošto je njegov cinizam nov, manje je očigledan, manje mu se zamjera i više vjeruje.

Po svojoj ogoljenosti i svježini, to je odmak od ideologije koja je dominirala u poslednjih četrdeset godina, jedva prikrivene vladavine plutokrata koji se predstavljaju kao borci protiv siromaštva. Neoliberalizam nije ideologija krvi i tla, ali od njega je stradalo mnogo ljudi. Sa scene odlazi ostavljajući zadah laži i nepoštenja. Rijetke su ideologije koje su bile toliko pritvorne: pozivala je na jednakost, a donijela rast nejednakosti bez istorijskog presedana; pozivala je na demokratiju, dok je sijala pometnju, razdor i haos; govorila je protiv vladajućih klasa, dok je stvarala novu aristokratiju bogatstva i moći; tražila je poštovanje pravila koja je sama kršila; finansirala je sistem učenog laganja koji polulaži podmeće kao istine.

Sve to završava se 20. januara.

Global inequality and more 3.0, preveo Đorđe Tomić

peščanik.net

(Autor je ekonomista)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”