Piše: Zoran P. Bošković

Autor analizira knjigu "Tradicija i vlast – kako govori Si Đinping", odnosno vrijednosti kojih se drži kinesko društvo i koje su osnova uspjeha, prosperiteta i munjevitog uspona Kine kao države.

Analizirajući sadržinu knjige autor zaključuje da su temelj ekonomskog i svakog drugog razvoja Kine određene vrijednosti kojih se društvo čvrsto držalo i drži tokom svoje petohiljadugodišnje tradicije. Navodi da kineska država stoji na četiri stuba, četiri osnovna principa: Prvo je poštovanje – osnovni odnos naroda i vlasti je obostrano poštovanje podignuto na moralnim osnovama, a onda se iz toga izvlače zakoni obostrano prihvatljivi. Ključni sistem vrijednosti je zapravo jedna vrsta moralnosti. Drugi stub na kojem stoji kineska država je pravednost. To je poštenje i pravičnost. Treći princip je čast. Za Kineze to znači pravdoljubivost i čestitost, a ne aroganciju ili pohlepu. Četvrti postulat je stid – imati osjećaj sramote i ne tolerisati zlo i grijeh.

Djela mnogih znamenitih ljudi Crne Gore iz minulih vremena odražavaju borbu za istinu i pravdu i nude univerzalne poruke o ljudskoj prirodi. Zaostavština koju su nam ostavili bila je dugo vremena skup pravila po kojima živimo, ali i amanet razboritosti i ljudskosti. Njihovi brojni izrazi, poslovice, izreke, pa i čitavi stihovi postali su "argumenti" i "recepti", odnosno uputstva u svakoj prilici, za sve situacije i sva dešavanja.

"Poslanice" Petra I Petrovića Njegoša, djela Petra II Petrovića Njegoša ("Gorski vijenac" i "Luča mikrokozma") i "Primjeri čojstva i junaštva" Marka Miljanova Popovića, dugo vremena, u periodu razvoja Crne Gore kao države i crnogorskog društva, bili su "bukvar" i "čitanka", obavezna štiva i lekcije o ponašanju građana Crne Gore, njenih institucija i društva uopšte. Vjekovima su, svojim perom i duhom, Petar I, Petar II Petrović Njegoš i Marko Miljanov osvjetljavali puteve naše istorije i kulture i uticali na identitet Crne Gore. Kroz svoje priče, misli i stihove, koji su se prenosili s koljena na koljeno, oni su bili svetionici naših puteva, kao inspiracija ili opomena.

Petar Prvi kreće od plemena do plemena, miri zavađene. Ulaže sve svoje moći da odbrani slobodu i nezavisnost Crne Gore – postavi osnove njene državnosti, ublaži nemaštinu i smiri unutrašnje razmirice. Nije mu preostajalo drugo nego da zbori i piše, pa neumorno piše poslanice – godinama, decenijama – sve protiv zla, nesloge, neposlušnosti, sujevjerja. "Znate kako sam vama i svijema Crnogorcima vazda i na svako mjesto govorio, moleći svakoga i zaklinjajući da u mir i slogu među sobom živite. I koliko sam truda i muke od početka do sada pretrpio, to samo jedini Bog znade; i sve radeći za obšte narodno dobro i slobodu, želeći vidjeti vas i ostalu moju braću od neprijateljskoga jarma i zuluma oslobođene".

Njegoš kao najmarkantnija figura crnogorske istorije i književnosti i kulture uopšte bio je arbitar i uzor za svakolika dešavanja u Crnoj Gori, regulator morala i glas naroda. Tokom vjekova Njegoš biva obrazac ne samo časti već i nadahnuća, genija i stvaralaštva. Višestruka je povezanost između njegovog djela i složene stvarnosti ovog svijeta. Njegova poezija je "svjetlost koja razmiče granice okolnog mraka". Njegoš je naznačio vrijednosti kojima pravdamo svoje postojanje. Ovaj pjesnik, filozof, mislilac i duhovnik utkao je u pokoljenja vrijednosti slobode, hrabrosti, mudrosti, časti i duhovnog uzdizanja kroz koje odgovaramo na zagonetku života. Obasjavao nas je vječnom lučom. Ostavio neizbrisiv trag mudrosti i istrajnosti, stamenosti i ponositosti, a njegova poruka i neprolazno djelo nas vodi putem istine i čojstva.

Za Njegoša je država pretpostavka ostvarenja slobode kao uslova čovjekove opstojnosti i samosvijesti o ljudskoj dužnosti usmjerenoj ka slobodarskom ljudskom dostojanstvu i kategoričkom imperativu: "Što je čovjek a mora biti čovjek". Borba za slobodu je za Njegoša osnovna suština ljudske egzistencije. Jer bez slobode i pravde život nema smisla, pa će svi koji se bore za te najviše ljudske vrline ostaviti časno ime, kao vječni trag o svom životu: "Vile će se grabit u vjekove/da vi vjence dostojne sapletu". Savladavanje zla je zadatak i osnov junaštva, zasnovanog na čojskim principima. "Junaštvo je car svakojega". Pravda, sloboda i ljudsko dostojanstvo osnovne su vrline života. Na hrabrosti počiva sloboda, ali na hrabrosti zasnovanoj na čojstvu, velikodušnosti i plemenitosti. Junaštvo mora biti čovječno.

Pravda ima posebnu vrijednost kod Njegoša. Po njemu je najviši zločin narušavanje načela pravde, jer se time ruši i kosmički i ljudski poredak. "Ko pravedne popire zakone/karatelja ima užasnoga". Mjera pravde za svakog je ista." Borba za pravdu i trijumf pravde, potvrda je čovjekovog časnog imena.

Smatra da je smisao života u tome da treba zaraditi časno ime, a to znači živjeti i djelovati po zakonima moralne etike, po zakonima čojstva i junaštva. "Ime časno zasluži li na njoj/on je ima rašta polaziti". Časno ime je najviši cilj života. "Lako je živjeti za života, teško je živjeti poslije smrti", govorio je Sv. Petar Cetinjski, a Njegoš je to izrazio porukom "Blago tome ko dovijek živi/ imao se rašta i roditi" i "Grob je častan, život vječan/život sraman, grob vječiti". "Do poštenja sve je mrtvo/ono živi vjekovečno", "Za poštenje umiru junaci. Upravo čovjek onda i pogine, čest i poštenje njegovo kad mu se oduzme".

Njegoš ističe da je zlo odsustvo dobroga i da čovjek stalno treba da se bori da u njemu zlo ne nadvlada dobro. Ako zlo pobijedi dobro, onda ljudski život gubi smisao, te, u etičkom smislu, čovjek nije više ljudsko biće. "Al tirijanstvu stati nogom za vrat/dovesti ga k poznaniju prava/to je ljudska dužnost najsvetija".

Rodoljublje i vjernost "otečestvu" je nešto što se podrazumijeva. Svako je dužan da svoje umne i fizičke sile stavi u službu napretka zemlje u kojoj se rodio ali i da cjelokupna zavjetna smisao ljudskog života, i neumitnog kraja, znači vezanost čovjeka za rodnu grudu, kojoj daruje svoje moralne i humanističke vrijednosti. "Đe je zrno klicu zametnulo/ onđe neka i plodom počine".

"Primjeri čojstva i junaštva" Marka Miljanova su, takođe, štivo čiji je uticaj na formiranje crnogorskih moralnih obrazaca izuzetno veliki. Na samom vrhu etičkog sistema kod M. Miljanova stoje čojstvo i junaštvo, a u hijerarhiji između te dvije kategorije, on daje prednost čojstvu, koje je sažeto definisano kao "čuvati drugog od sebe", dok je junaštvo "čuvati sebe od drugog", i taj odnos iskazao slikovitom maksimom "junak čojku konja vodi". Miljanov je ostavio primjere čojstva i junaštva, kroz sva svoja djela, za današnje generacije i to bez obzira na vjeru, naciju ili profesiju. Za njega su etičke kategorije bile iznad nacionalnih, pa je u njegovim djelima čitav katalog vrlina.

Zaista se možemo pohvaliti da smo i mi imali od koga učiti. Da, imali smo! I to od koga!

(Autor je diplomirani pravnik)