Kenan Malik / Arhiva
31/01/2025 u 07:23 h
DAN portalDAN portal
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
Slušaj vijest
StoryEditor

Ne oplakujte kraj neoliberalizma

Zapadni lideri su možda propovijedali liberalizam, demokratiju i vladavinu zakona, ali od Čilea do Konga, od Indonezije do Saudijske Arabije, spremno su potkopavali sve elemente tog trojstva i podržavali neoliberalizam i autoritarizam kad god je to odgovaralo njihovim potrebama

Piše: Kenan Malik  

Istoričar Steven Shapin započinje svoju knjigu Naučna revolucija riječima: "Naučna revolucija se nikada nije dogodila. Ovo je knjiga o tome". Bilo bi primamljivo reći isto o "liberalnom međunarodnom poretku" (LMP), da ovaj zapravo "ne postoji i da su o tome već napisane stotine knjiga". Kojima se sada priključuje i ova kolumna.

Ali naučna revolucija se dogodila. A od kraja Drugog svjetskog rata postojao je i globalni okvir koji je doprinosio uređenosti međunarodnih odnosa. Pitanje je može li se taj okvir opisati kao "liberalan" i da li otjelovljuje ono što pobornici LMP-a tvrde da on jeste – "otvoreni svijet povezan slobodnim protokom ljudi, dobara, ideja i kapitala", što je, po riječima Antonija Blinkena, američkog državnog sekretara u odlasku, "najveći doprinos Amerike globalnom miru i napretku".

Povratak Donalda Trampa u Bijelu kuću, s politikom "Amerike na prvom mjestu" i prezirom koji pokazuje prema međunarodnim organizacijama i ugovorima, oživljava strahovanje za opstanak LMP-a. "Prvi put posle 30-ih godina 20 vijeka", upozoravao je vodeći liberalni internacionalista G. John Ikenberry 2018, posle prve godine prvog Trampovog mandata, "Sjedinjene Države su izabrale predsjednika koji je aktivno neprijateljski raspoložen prema liberalnom internacionalizmu". Zato Amerika više ne može osigurati "hegemonističko vođstvo" potrebno za "podsticanje saradnje i promovisanje vrijednosti ‘slobodnog svijeta‘".

Trampovi bombastični iskazi o korišćenju sile da bi se potvrdio suverenitet SAD nad Grenlandom i Panamskim kanalom, oklijevanje da nastavi s naoružavanjem Ukrajine, njegovo divljenje Vladimiru Putinu i omalovažavanje međunarodnih ugovora, produbljuju takve strahove uoči njegovog drugog mandata.

Dio problema u pokušajima razumijevanja ove debate, i povezanih strahova, jeste to što je LMP skliska i nejasno opisana zvjerka koja se shvata na mnogo različitih načina i neprestano mijenja oblik. Za ljude poput Blinkena, koji mu pjevaju hvalospjeve, korijeni ovog poretka sežu do završetka Drugog svjetskog rata i prihvatanja niza multilateralnih ugovora i institucija, od NATO-a do Svjetske banke, koje su imale za cilj da povežu različite države i spriječe novi globalni sukob.

Ali niko u to vrijeme nije govorio o "liberalnom internacionalizmu". Nove institucije i ugovori uspostavljeni su prvenstveno da bi se učvrstila moć Sjedinjenih Država na jednoj strani podjele u Hladnom ratu, obuzdala sovjetska ekspanzija i podržala tranzicija iz sveta imperijalnih sila u svijet suverenih država pod tutorstvom američkog "hegemona". Kao što je primijetio istoričar Hladnog rata John Lewis Gaddis: "Bez ikakvog posebnog plana… države posleratne ere imale su sreću da završe u sistemu međunarodnih odnosa koji je, budući da se zasnivao na stvarnosti odnosa moći, dobro poslužio cilju održavanja reda – ako ne i pravičnosti – čak bolje nego što se moglo očekivati".

Tek 70-ih i 80-ih godina, s traumom američkog poraza u Vijetnamu, tvrdi istoričar Samuel Moyn, koncept je stekao širu podršku, pa je "liberalni internacionalizam dobio svoj današnji oblik, uz naglašavanje pravila i prava". Zatim je došao raspad Sovjetskog Saveza i stanje koje je Francis Fukuyama opisao kao "kraj istorije" – prividni trijumf liberalne demokratije. Ideja o "liberalnom međunarodnom poretku" je ušla u svoju zlatnu epohu.

Ali to je bio trenutak više nego epoha. Trijumfalizam je kratko trajao i posle 11. septembra 2001. većina zapadnih vođa se složila da odbrana liberalnog poretka dopušta korišćenje krajnje neliberalnih sredstava, od kidnapovanja i torture do atentata i invazija. Za manje od jedne decenije, finansijski kolaps 2008. i snaženje kineskog uticaja na globalnoj pozornici donijeli su malodušna upozorenja o "kraju liberalnog poretka koji nikada nije ni postojao", kako je to cinično formulisao politikolog Michael N Barnett.

Istorija LMP-a obilježena je preplitanjem ekonomije i geopolitike. Na oba koloseka želja za stabilnim poretkom imala je prednost u odnosu na vjeru u "liberalizam". Ekonomski cilj je bio da se svijet učini bezbjednim mjestom za globalna slobodna tržišta, ne sprovođenjem laissez-faire politika već, kao što pokazuje istoričar Quinn Slobodian, "izgradnjom institucija… kojima će se kapitalizam vakcinisati protiv prijetnje demokratije" i uspostavljanjem "pravila koja definišu nadnacionalna tijela izvan domašaja bilo kog biračkog tijela". To je projekat neoliberalizma, rođen 30-ih godina, kroz rad ekonomista kao što su Friedrich Hayek i Ludwig von Mises, koji je došao do izražaja u periodu posle Hladnog rata kroz institucije i mehanizme liberalnog međunarodnog poretka.

Posledica je rast nejednakosti, propadanje civilnog društva i rastući osjećaj ogorčenosti unutar djelova biračkog tijela širom svijeta, zbog toga što im je oduzet politički glas. Tramp je, kao i drugi populistički lideri, uspješno iskoristio momenat reakcije protiv "liberalnih elita".

Uspjeh ličnosti kao što je Tramp, s njihovim antiglobalističkim stavovima, naveo je mnoge da proslave "kraj neoliberalizma". Ipak, mnogi od onih koji su profitirali od neoliberalnog poretka ostali su u središtu Trampovog projekta; ne samo "tehno braća" kao što je Elon Mask. Možda više nema trijumfalističkog globalizma iz posthladnoratovske ere, ali mnoge komponente neoliberalizma danas se prelamaju kroz prizmu pojačanog nacionalizma.

Geopolitički aspekti LMP-a jednako su kontradiktorni. Zapadni lideri su možda propovijedali liberalizam, demokratiju i vladavinu zakona, ali od Čilea do Konga, od Indonezije do Saudijske Arabije, spremno su potkopavali sve elemente tog trojstva i podržavali neoliberalizam i autoritarizam kad god je to odgovaralo njihovim potrebama.

Pristalice LMP-a tvrde da je on bio branitelj mira u svijetu. Ali taj "mir" ne znači odsustvo rata, već samo sprečavanje direktnog sukoba velikih sila. Prema Projektu istraživanja vojnih intervencija Univerziteta Tafts, od gotovo 400 američkih vojnih intervencija u inostranstvu od 1776. do 2019, najveći dio se odigrao posle 1945, a čak četvrtina posle 1989.

Mnogo prije Trampovih grandioznih proglasa o "Americi na prvom mjestu", američki lideri su slijedili ono što Monica Duffy Toft, koja je i pokrenula Projekat istraživanja vojnih intervencija, naziva "kinetičkom diplomatijom – diplomatijom koja koristi oružanu silu"; to je bio "očigledan trend" u 21. vijeku, koji su pored liberalnih internacionalista poput Baraka Obame i Džoa Bajdena promovisali i mnogi drugi.

Svakako postoji mnogo razloga za zabrinutost povodom politika SAD u dolazećem periodu. Ali da bismo se suprotstavili Trampu, nema potrebe da idealizujemo prošlost ili hvalimo liberalni poredak kakav nikada nije ni postojao. Prije svega treba da razmislimo šta podrazumijevamo pod internacionalizmom u ovo doba pojačanog nacionalizma.

The Guardian, preveo Đorđe Tomić

peščanik.net

(Autor je pisac i predavač)

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
{"success":true,"message":null,"messages":null,"data":null,"logged_in":false}
24. februar 2025 09:33