Piše: Borivoje Ćetković
Parada pobjede u Moskvi kojom je Rusija obilježila 80. godišnjicu pobjede nad fašizmom, a čiji je domaćin bio predsjednik Vladimir Putin, održana je u petak ujutro na Crvenom trgu. Paradi pobjede na Crvenom trgu prisustvovalo je dvadesetak svjetskih lidera, među kojima i predsjednici Kine Si Đinping, Venecuele Nikolas Maduro, Srbije Aleksandar Vučić, dok je od lidera Evropske unije došao samo slovački premijer Robert Fico. O učesnicima parade neću govoriti jer su podaci dostupni na inernetu, a događaj su obilježile rigorozne mjere bezbjednosti. Putin se okupljenima obratio kratkim govorom, naglasivši da je "Rusija bila i biće prepreka za obnavljanje nacizma i antisemitizma" i da dobro pamti doprinos Sovjetskog Saveza pobjedi nad nacizmom. Pozvao je prisutne da minutom ćutanja odaju poštu svim stradalim u Drugom svjetskom ratu. Dan Pobjede je veličanstveno obilježen širom Rusije – posebno u regijama gdje se osjeća prisustvo komunista – unuci su išli sa svojim djedovima, učesnicima Otadžbinskog rata, sa petokrakom na kapi. Doprinos Crvene armije i sovjetskog naroda pobjedi nad nacističkom Njemačkom i njenim brojnim satelitima je prećutan. Opasnost od napada ukrajinskih dronova na Crveni trg podsjetila me je na sedmi decembar 1941. godine, kada su nacističke horde bile svega 33 kilometra udaljene od Moskve (Hitler im je poslao svečane uniforme za proslavu pobjede). Odbivši da napusti Moskvu, Staljin je tada održao čuveni sedmominutni govor na Crvenom trgu, pozvao sovjetski narod da se bore protiv nacista inspirisani svojom slavnom prošlošću, pominjući Petra Velikog, Aleksandra Nevskog, Kutuzova, Suvorova – obnovljena je Crkva Hrista spasa, a vjernici su masovno posjećivali crkve. Sedam koncentričnih krugova, postavljenih oko Moskve, bili su nesavladiva prepreka za nacističku avijaciju – svaki avion koji je pokušao da se približi Moskvi bio je oboren. Kada su sovjetske trupe dovedene sa Dalekog istoka, u bijelim uniformama, na skijama, u strahovitom jurišu na nacističke trupe odbacile su ih 100 kilometara od Moskve. Mit o nepobjedivosti Hitlerove soldateske srušen je u odbrani Moskve. Bili su to heroji Lenjinovog i Staljinovog Sovjetskog Saveza koje Putin pominje sa pijetetom na svečanoj večeri priređenoj u čast stranih delegacija i gostiju. "Naši očevi, djedovi i pradjedovi su postigli podvig čija veličina nikada neće izblijedjeti. Išli su u smrtonosnu borbu za svoju zemlju, za svoj dom, za pravo da samostalno odlučuju o svojoj sudbini, da govore i misle na svom maternjem jeziku, da odgajaju djecu u svojoj kulturi i tradiciji", rekao je, između ostalog, ruski predsjednik. Nije govoriio o njihovoj ideologiji, njihovom pogledu na svijet, njihovom sistemu vrijednosti – to se ne uklapa u današnje oligarhijsko-kapitalističko društvo sa brojnim milionerima i milijarderima – društvo koje se radikalno ne može promijeniti nacionalizacijom određenog broja privatnih kompanija.
Podsjetimo da je prekretnica Drugog svjetskog rata bila Staljingradska bitka, zatim bitka kod Kurska, poznata po masovnom učešću tenkovskih formacija, ali ću nešto detaljnije analizirati savezničko iskrcavanje u Normandiji i sovjetske operacije na bjeloruskom frontu, s osvrtom na odluke Teheranske konferencije jer su od posebnog značaja za Jugoslaviju.
U brojnim analizama bitke za Normandiju, zapadni analitičari ne spominju sastanak Velike trojice: Staljina, Ruzvelta i Čerčila u Teheranu – konferenciji koja je trajala od 28. 11. do 1.12. 1943, godine. Bila je to prva konferencija između tri velike sile. Glavna tema sastanka bilo je otvaranje drugog fronta u zapadnoj Evropi, na čemu je Staljin posebno insistirao – trebalo je oslabiti pritisak nacista na Sovjete. Vlast i režimski mediji u Srbiji ne pominju Teheransku konferenciju, ne pominje je ni opozicija, niti studenti, ne uklapa se u njihovo nacionalističko krivotvorenje istorijske istine. Velika trojica su na konfereciji jednoglasno odlučili da jugoslovenskim partizanima treba pružiti pomoć u oružju i opremi i vojnim sporazumima. Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije, pod Titovom komandom, vezivala je 21. njemačku diviziju. Kasnije, 1944. god uslijedio je proglas kralja Petra da svi pripadnici nacionalnog pokreta koji nijesu okrvavili ruke stupe u redove NOVJ. Razlog što se ovi podaci teško pronalaze na internetu je istorijski revizionizam koji su u Hrvatskoj izvršile Tuđmanove pristalice neoustaštva, a u Srbiji sljedbenici neočetničke ideologije, koji su nakon dosovskog puča 2000. godine ubrzo rehabilitovali četnički pokret. Ostale državice regiona, članice NATO-a, nacionalistički opterećene, to ih se ne tiče – kao da nijesmo imali u Evropi najjači, najbrojniji, najborbeniji antifašistički pokret. Pomenimo i to da je Jugoslavija oslobođena tek 16. maja – vodila je borbu sa ostacima grupe armija E, ustašama, domobranima, crnogorskim četnicima, ljotićevvima, belogardejcima, i da je naša zemlja dala 1.700 000 žrtava. Dakle, bio je red da se na Dan pobjede u Moskvi pomenu NOVJ i njen komandant J. B.Tito, ako su ga već pomenuli Staljin, Ruzvelt i Čerčil. O kakvim se antifašistima radi govori podatak da je u svim državicama nastalim na prostoru Jugosavije ukinut Dan borca i dani ustanka takođe nemaju status državnih praznika, kao da nijesmo imali najžešći atifašistički pokret otpora u Evropi – istina, i najviše kvislinga, saradnika Hitlerovih nacista i Musolinijevih fašista. Istina, ni Putin, govoreći o herojskoj Crvenoj armiji, nije pomenuo njenog komandanta J. V. Staljina.
