Piše: mr Dejan Abazović
Fokus ovog partnerstva je jasno usmjeren na eksploataciju bogatih prirodnih resursa Ukrajine, uključujući rijetke zemne elemente, naftu, gas i druge ključne minerale. Ova analiza dubinski preispituje ključne aspekte ovog sporazuma, počevši od strukture i ciljeva, preko funkcionisanja investicionog fonda i raspodjele sredstava, do elemenata vojne saradnje i neizbježne reakcije Rusije. Poseban osvrt biće dat na potencijalne implikacije ovog sporazuma na mirovne pregovore između Rusije i Ukrajine, u kojima SAD imaju ulogu posrednika.
Struktura i ciljevi sporazuma
U samom temelju sporazuma leži uspostavljanje ravnopravnog partnerstva, sa podjelom od 50:50 između SAD i Ukrajine. Osnovni cilj je zajedničko istraživanje, eksploatacija i prerada mineralnih resursa koji se nalaze na teritoriji Ukrajine. Važno je naglasiti da, kako je potvrdio i sam sporazum, Ukrajina zadržava puno vlasništvo nad svojim resursima, uključujući sva podzemna bogatstva i postojeće infrastrukturne kapacitete. S druge strane, SAD se obavezuju da će obezbijediti neophodnu tehnologiju, finansijski kapital i stručnu ekspertizu za realizaciju zajedničkih projekata. Sporazum je strateški osmišljen sa ciljem formiranja moćnog investicionog fonda koji će direktno finansirati projekte vezane za rudarstvo, energetski sektor i sveukupnu obnovu Ukrajine. Jedan od ključnih prioriteta je transparentnost u upravljanju fondom i obezbjeđivanje obostrane ekonomske koristi za obje partnerske strane.
Ključne odredbe sporazuma jasno definišu ravnopravnu raspodjelu prihoda ostvarenih eksploatacijom resursa, gdje će i SAD i Ukrajina dobiti po 50%. Dodatno, prihodi generisani iz ovog fonda biće oslobođeni poreza u obje zemlje, što predstavlja značajan podsticaj za buduće investicije. Konačno, sporazum mora proći formalnu ratifikaciju u ukrajinskom parlamentu, Vrhovnoj Radi, prije nego što zvanično stupi na snagu.
Funkcionisanje investicionog fonda
Investicioni fond zauzima centralno mjesto u ovom sporazumu, a njegova osnovna svrha je finansiranje ključnih projekata koji će podstaći efikasnu eksploataciju ukrajinskih resursa i ubrzati proces obnove zemlje nakon sukoba. Prema dostupnim informacijama, fond će se formirati kombinacijom kapitalnih ulaganja iz SAD, transfera naprednih tehnologija i potencijalno, sredstava koja će SAD privući od drugih međunarodnih partnera. Očekuje se da će fond funkcionisati najmanje deset godina, sa jasnim fokusom na dugoročni ekonomski razvoj Ukrajine.
Premijer Ukrajine Denis Šmihal je u svojim izjavama potvrdio neke ključne aspekte funkcionisanja fonda. On je, naime, istakao da bi se "američka vojna pomoć mogla računati kao dio doprinosa SAD fondu", što otvara mogućnost da se postojeća ili buduća vojna podrška preusmjeri u ovaj ekonomski aranžman.
Fondom će upravljati zajednički odbor u kojem će sjedjeti predstavnici obje države, a uspostavljeni su strogi mehanizmi za obezbjeđivanje transparentnosti i detaljnog praćenja svih finansijskih tokova. SAD su preuzele obavezu da aktivno angažuju dodatne partnere, uključujući privatne kompanije i druge zainteresovane države, kako bi se dodatno povećale investicije u fond. Ovaj napor je dodatno podržan politikom nultih carina koja će važiti između SAD i Ukrajine.
Raspodjela sredstava fonda
Sredstva prikupljena u investicionom fondu prvenstveno su namijenjena za tri ključne oblasti. Prva je finansiranje istraživanja i eksploatacije resursa, što uključuje geološka istraživanja, razvoj rudarskih operacija i izgradnju neophodne infrastrukture za preradu rijetkih zemnih elemenata, nafte i gasa. Druga važna oblast je obnova Ukrajine, gdje će se dio prihoda usmjeravati na rekonstrukciju ratom razorene infrastrukture, uključujući energetske sisteme, transportne mreže i stambene objekte. Treća oblast predstavlja ulaganje u sveukupni ekonomski razvoj Ukrajine, kroz investicije u otvaranje novih radnih mjesta, programe obuke radne snage i razvoj tehnoloških kapaciteta unutar zemlje.
Prema odredbama sporazuma, fond će prioritetno ulagati u razvoj Ukrajine tokom prvih deset godina svog postojanja. To znači da će značajan dio ostvarenih prihoda biti reinvestiran u lokalnu ekonomiju prije nego što se počne sa raspodjelom profita.
Elementi vojne saradnje
Iako je primarni fokus sporazuma na ekonomskoj saradnji, postoje jasne naznake da on uključuje i određene elemente vojne saradnje, iako oni nijesu eksplicitno definisani u javno dostupnim informacijama. Jedan od ključnih aspekata je već pomenuta mogućnost da se američka vojna pomoć računa kao dio doprinosa SAD fondu, što je potvrdio premijer Šmihal. Ovo sugeriše fleksibilnost u načinu na koji SAD mogu ispuniti svoje finansijske obaveze prema fondu. Dodatno, sporazumom se predviđa mogućnost da SAD obezbijede Ukrajini dodatne sisteme protivvazdušne odbrane kao dio svoje tehnološke podrške, što je, prema izvorima bliskim pregovorima, bilo od ključnog značaja za ukrajinsku stranu.
Sa američke strane, Bijela kuća je naglasila da ovaj sporazum šalje jasnu poruku Rusiji o nepokolebljivoj posvećenosti SAD miru i stabilnosti u Ukrajini. Iako sporazum ne sadrži formalne bezbjednosne garancije koje je Kijev tražio, ova izjava indirektno ukazuje na geostrateški značaj ovog aranžmana.
Kontroverze i izazovi
Sporazum je izazvao različite reakcije u međunarodnoj zajednici. U Ukrajini, kritičari izražavaju zabrinutost zbog potencijalne ekonomske zavisnosti od SAD, posebno imajući u vidu ranije američke zahtjeve za većom kontrolom nad ukrajinskim resursima. Nedostatak eksplicitnih sigurnosnih garancija dodatno podstiče skepticizam u dijelu javnosti. Sa druge strane, u SAD, sporazum se promoviše kao strateški važan korak u smanjenju zavisnosti od Kine kada su u pitanju rijetki zemni elementi, ali se istovremeno postavljaju pitanja o dugoročnoj ekonomskoj isplativosti ovih značajnih ulaganja. U širem međunarodnom kontekstu, postoji zabrinutost da bi ovaj aranžman mogao dodatno zaoštriti tenzije sa Rusijom, posebno u trenutnoj geopolitičkoj klimi.
Ruski komentar na sporazum
Zvanična reakcija Rusije na potpisani sporazum od 30. aprila 2025. godine još uvijek izostaje. Međutim, raniji komentari ruskog predsjednika Vladimira Putina, datirani sa početka 2025. godine, pružaju uvid u mogući ruski stav. Putin je tada izjavio da potencijalni sporazum između SAD i Ukrajine o rijetkim mineralima "ne izaziva zabrinutost" za Rusiju, naglašavajući da Rusija posjeduje znatno veće rezerve ovih resursa, uključujući i one na "novim teritorijama", što je aluzija na okupirane djelove istočne Ukrajine. Takođe je izrazio spremnost Rusije da privuče strane partnere, uključujući i američke kompanije, za eksploataciju resursa na tim teritorijama, koje Rusija smatra dijelom svoje federacije.
Ovakav stav sugeriše da zvanična Rusija pokušava da umanji značaj sporazuma između SAD i Ukrajine, ističući svoju dominantnu poziciju u pogledu mineralnih resursa. Ruski narativ naglašava samodovoljnost i stratešku prednost, posebno u kontekstu kontrole nad značajnim dijelom ukrajinskih resursa. Ipak, izostanak zvaničnog komentara na sam potpisani sporazum može ukazivati na opreznu strategiju Moskve, koja vjerovatno čeka dalji razvoj situacije, posebno u kontekstu mirovnih pregovora.
Dan nakon potpisivanja, visoki ruski bezbjednosni zvaničnik Dmitrij Medvedev je izjavio da potpisivanje predmetnog sporazuma znači da je američki predsednik Donald Trump primorao Kijev da plati buduću američku vojnu pomoć. Takođe, Putin je ranije izjavio: "Svi uspjesi u pregovorima zavise od naših uspjeha na bojnom polju". Ove izjave impliciraju da Rusija ne sagledava ovaj sporazum kao put ka ubrzanju završetka rata.
Uticaj na mirovne pregovore između Rusije i Ukrajine
Sporazum između SAD i Ukrajine nesumnjivo ima potencijal da značajno utiče na dinamiku mirovnih pregovora između Rusije i Ukrajine, u kojima SAD aktivno posreduju. Stvarni efekat ovog sporazuma zavisiće od složene interakcije: reakcije Rusije, unutrašnje političke situacije u Ukrajini i strateških prioriteta SAD.
Sa geopolitičkog aspekta, Bijela kuća je jasno stavila do znanja da sporazum "šalje poruku Rusiji" o posvećenosti Trumpove administracije "slobodnoj, suverenoj i prosperitetnoj Ukrajini". Ovo se može tumačiti kao pokušaj SAD da ojačaju svoju pregovaračku poziciju, signalizirajući Rusiji dugoročni ekonomski i strateški interes u Ukrajini. Međutim, Rusija bi ovo mogla doživjeti kao direktnu provokaciju, posebno imajući u vidu potencijalnu vojnu podršku koja je implicitno uključena u sporazum. S druge strane, ranija Putinova izjava o spremnosti za saradnju na "novim teritorijama" sugeriše da Rusija možda neće direktno osporavati sporazum, već će pokušati da ga iskoristi kao argument za sopstvene ekonomske predloge u pregovorima.
Ekonomska dimenzija pregovora je takođe ključna. Uspostavljanje investicionog fonda koji privlači zapadne investicije u ukrajinske projekte može ojačati ekonomsku stabilnost Ukrajine i smanjiti njenu zavisnost od direktne vojne pomoći, čineći je otpornijom u pregovorima. Međutim, Rusija bi mogla iskoristiti činjenicu da značajan dio ukrajinskih mineralnih resursa ostaje pod njenom kontrolom kao pregovarački adut. Izvještaji sugerišu da ruski uslovi za mir uključuju nepriznavanje Krima i četiri okupirane oblasti kao dijela Ukrajine, što direktno ugrožava ekonomske interese SAD definisane sporazumom.
Vojna i bezbjednosna pitanja su neraskidivo povezana sa pregovorima. Iako sporazum ne nudi eksplicitne sigurnosne garancije, indirektna vojna dimenzija, kroz potencijalnu vojnu pomoć i sisteme protivvazdušne odbrane, može otežati pregovore. Rusija kategorički odbacuje prisustvo NATO-a ili stranih trupa u Ukrajini, a njeni zvaničnici su više puta naglasili da će Rusija samostalno formirati svoju poziciju, nezavisno od bilo kakvih stranih dogovora. Ono što je nesumnjivo, Rusija će nastaviti da koristiti strategiju "džudo diplomatije" u procesu pregovora (što zaslužuje posebnu analizu – prim. aut.).
Prema izvještajima, razmatra se okvir za prekid vatre, uključujući potencijalni tridesetodnevni prekid neprijateljstava i širi mirovni sporazum, sa elementima preuzetim iz pregovora u Istanbulu 2022. godine. Sporazum o mineralima mogao bi ojačati pregovaračku poziciju Ukrajine, ali istovremeno može podstaći Rusiju da pojača svoje zahtjeve, posebno u vezi sa teritorijalnim pitanjima i ukidanjem sankcija.
Unutrašnja dinamika u Ukrajini takođe igra značajnu ulogu. Kontroverze oko nedostatka bezbjednosnih garancija i straha od ekonomske zavisnosti od SAD mogu oslabiti unutrašnju podršku Zelenskom u pregovorima, posebno ako Rusija iskoristi ove tenzije u propagandne svrhe. Slabija unutrašnja kohezija mogla bi otežati postizanje konsenzusa o mirovnim uslovima.
Potreba mirovnog balansa
Sporazum između SAD i Ukrajine o rijetkim zemnim elementima i rudnim bogatstvima predstavlja ambiciozan pokušaj da se iskoriste ukrajinski resursi za ekonomsku obnovu i jačanje strateškog partnerstva. Investicioni fond, sa svojim desetogodišnjim mandatom, ima potencijal da transformiše ukrajinsku ekonomiju, ali njegov uspjeh zavisiće od transparentnog upravljanja i sposobnosti privlačenja dodatnih partnera. Iako uključuje elemente vojne saradnje, nedostatak eksplicitnih bezbjednosnih garancija ostaje ključni izazov. Rusija, uprkos zvaničnom minimiziranju značaja sporazuma, može ga doživjeti kao prijetnju svojim interesima, što bi moglo zakomplikovati mirovne pregovore. Sporazum jača ekonomske i potencijalno vojne veze između SAD i Ukrajine, ali može podstaći Rusiju da pojača svoje zahtjeve u pregovorima, posebno u vezi sa teritorijalnim pitanjima i sankcijama. Konačni uspjeh mirovnog procesa zavisiće od sposobnosti svih strana da pronađu balans između ekonomskih interesa, bezbjednosnih prioriteta i teritorijalnih pitanja, uz izbjegavanje dalje eskalacije tenzija.
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
