Piše: Janis Varufakis
Zapad se priprema za rat. Njemačka vlada razvija aplikaciju koja pomaže ljudima da pronađu najbliže sklonište. U Švedskoj je objavljena brošura od 32 stranice pod naslovom Ako nastupi kriza ili rat, dok je u Finskoj sličan vodič preuzet sa interneta nebrojeno puta. Ugledni mediji objavljuju simulacije ratnih scenarija u kojima Rusija, uz podršku Kine, napada arktička ostrva Norveške.
U Evropskoj uniji, vodeći zvaničnici tvrde da je ključ za prevazilaženje hronično niskog nivoa investicija u Evropi upravo vojna industrija. U međuvremenu, američki predsjednik Donald Tramp ležerno razmatra mogućnost preuzimanja Grenlanda i Panamskog kanala. Oblaci se skupljaju i nad Tajvanom, Filipinima i Južnim kineskim morem.
Tramp i njegovi politički protivnici ne slažu se gotovo ni oko čega – osim jednog: da je Amerika zarobljena u onome što profesor sa Harvarda, Grejem Alison, naziva Tukididovom zamkom – sudbinom hegemona koji se suočava sa nadolazećom silom, Kinom. U isto vrijeme, Zapad rizikuje da upadne u Edipovu zamku: da nesvjesno pogorša krizu pokušavajući da je spriječi – baš kao što je Edip ubio svog oca Laja, zato što je Laj pokušao da spriječi ispunjenje proročanstva da će ga njegov sin ubiti. Svaka od ovih zamki mogla bi dovesti do katastrofalnog rata.
U međuvremenu, sve više smo pod uticajem kapitala u oblaku – novog oblika kapitala koji se sastoji od umreženih mašina koje funkcionišu po posebnim algoritmima. Ovi algoritmi su trenirani da nas upoznaju toliko dobro da utiču na ono što želimo, kako bi nam to potom prodali izvan tradicionalnih tržišnih okvira. Za razliku od klasičnih sredstava za proizvodnju – dizel motora i industrijskih robota, kapital u oblaku posjeduje izuzetnu moć da oblikuje naše ponašanje, dajući do sada neviđenu kontrolu svojim vlasnicima – našim tehno-feudalnim gospodarima. Time se dodatno produbljuju Tukididova i Edipova zamka na četiri ključna načina.
Prvo, kapital u oblaku – posebno kada je dopunjen vještačkom inteligencijom – snižava prag za upotrebu oružja masovnog, iako precizno usmjerenog, uništenja. Mnogo je jeftinije poslati roj mikro-dronova, opremljenih AI sistemom za prepoznavanje lica, u urbana područja kako bi autonomno eliminisali unaprijed određene mete, nego koristiti teške bombardere. Takođe, državnim vođama je lakše da moralno opravdaju izdavanje takvih naređenja. Zbog toga je tržišna vrijednost kompanije zasnovane na kapitalu u oblaku, poput Palantira, premašila vrijednost starog industrijskog giganta kao što je Lockheed Martin.
Drugo, kako bi generisao što veće prihode, kapital u oblaku koji pokreće naše društvene mreže optimizovan je da maksimalno poveća angažman korisnika – cilj koji se najlakše postiže izazivanjem bijesa i međusobnih sukoba. Ovaj poslovni model truje javni diskurs i potkopava demokratske institucije koje su nekada imale moć da obuzdaju naše ratobornije političare i generale.
Treće, kapital u oblaku oslabio je Evropu do te mjere da je ona izgubila ulogu posrednika kakvu je imala tokom Hladnog rata, zbog toga što je većina kapitala u oblaku koncentrisana u SAD i Kini. Pošto je visoka koncentracija ove vrste kapitala postala ključni preduslov za ekonomsku i političku moć, Evropa je skliznula na relativnu marginu.
Četvrto, u Kini je kapital u oblaku stvorio pravog konkurenta američkom gotovo monopolskom položaju u globalnom sistemu plaćanja, koji je do sada omogućavao SAD da sankcionišu bilo koju zemlju ili pojedinca po svom nahođenju. Ovo je daleko značajnije od unutrašnjih raskola u Americi koje je izazvao razvoj kompanije DeepSeek – kineske AI firme čiji je najnoviji proizvod doveo do gubitaka od milijardu dolara na američkim berzama.
Glavni izazov s kojim se Kina suočava proističe iz duboke asimetrije u odnosu na SAD, koja nema veze sa tehnologijom: Volstrit posmatra Silicijumsku dolinu kao potencijalnog uzurpatora svojih finansijskih prihoda i u toj borbi može da računa na podršku Federalnih rezervi. Nasuprot tome, kineski finansijski sektor, centralna banka i najveće tehnološke firme rade u potpunoj sinergiji, stvarajući besplatan, privatno-javni digitalni sistem plaćanja kojem Zapad ne može da konkuriše.
Iako trenutno djeluje kao široki prazni auto-put kojim rijetko ko van Kine ide, kineski sistem plaćanja je ozbiljna dugoročna prijetnja globalnoj dominaciji dolarskog sistema koja kinesku vladu i njene saveznike čini imunima na američke sankcije. U beskrajnom ciklusu negativne povratne sprege, to novoosvojeno kinesko samopouzdanje dodatno podstiče američku agresivnu politiku prema Kini.
Rat se u poslednje vrijeme osjeća u vazduhu više nego mir. To nije samo odraz dobro poznatih strateških zamki, već i brz uspon kapitala u oblaku, koji usmjerava svijet pravo u te zamke.
Project Syndicate, prevela Luna Đorđević
peščanik.net
(Autor je ekonomista, bivši grčki ministar finansija)
