Piše: mr Dejan Abazović
Predsjednica Slovenije, Nataša Pirc Musar, nedavno je hrabro predložila pokretanje „tihe diplomatije" s Moskvom, naglašavajući da je prekid komunikacije bio strateška greška EU. To nas je natjeralo da razmotrimo pitanje: Da li je došlo vrijeme za promjenu kursa EU? Analiza različitih indikatora sugeriše da bi obnova dijaloga mogla donijeti značajne benefite. Idemo redom …
Povratak za pregovarački sto
Pirc Musar je u razgovoru za evropske medije jasno poručila da je prekid direktne komunikacije s Rusijom oslabio globalnu percepciju EU. Umjesto da bude ravnopravan partner u ključnim pregovorima s Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), Rusijom i Ukrajinom, EU se često nalazi na marginama važnih geopolitičkih diskusija. Njen predlog podrazumijeva formiranje ograničene grupe „mudrih ljudi" koji bi, kroz diskretne kanale, uspostavili direktan dijalog s Moskvom. Značajno je da je ovaj pristup, navodno, naišao na odobravanje predsjednice Evropske komisije (EK), Ursule fon der Lajen, što sugeriše da se na tome već radi.
Obnovom dijaloga, EU bi povratila aktivnu ulogu u rješavanju globalnih izazova, poput sukoba u Ukrajini i energetske krize. U suprotnom, rizikuje da ostane sa svojim ograničenim uticajem na Zelenskog i izvršilac sankcija prema Rusiji, umjesto aktivnog posrednika u pronalaženju održivih rješenja.
Stabilnost tržišta kao imperativ
Sankcije EU prema Rusiji nesporno su uticale na evropsku ekonomiju. Podaci Eurostata pokazuju drastično smanjenje uvoza prirodnog gasa iz Rusije za preko 60% između 2021. i 2024. godine, što je rezultiralo značajnim rastom cijena energenata i inflacije širom Unije. Njemačka, kao ekonomska lokomotiva, bilježi pad industrijske proizvodnje od 3,2% u 2024, dijelom zbog visokih troškova energije. Tiha diplomatija mogla bi otvoriti put za pregovore o stabilizaciji snabdijevanja energentima, ublažavajući ekonomske pritiske na evropske građane i industriju.
Takođe, prekid trgovinskih veza s Rusijom lišio je evropske kompanije pristupa ogromnom tržištu, koje je prije sankcija bilo ključno, posebno u sektorima poput poljoprivrede i hemijske industrije. Postepena obnova ograničenih ekonomskih kanala kroz diplomatske pregovore mogla bi donijeti korist evropskim privredama, posebno u kontekstu globalne ekonomske neizvjesnosti.
Smanjenje tenzija i rizika
Kontinuirana konfrontacija s Rusijom neizbježno povećava bezbjednosne rizike u Evropi. Pojačano prisustvo NATO snaga u istočnoj Evropi i učestale vojne vježbe dodatno eskaliraju tenzije. Prema izvještaju Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS) iz 2024. godine, broj incidenata između NATO snaga i ruskih vojnih aviona porastao je za 20% u posljednje dvije godine. Uvođenje tihe diplomatije moglo bi poslužiti kao vitalan mehanizam za deeskalaciju, smanjujući rizik od direktnih sukoba. Štaviše, dijalog s Rusijom mogao bi olakšati pregovore o kontroli naoružanja i regionalnoj stabilnosti. Obnova pregovora o sporazumima poput Novog START-a, na primjer, doprinijela bi smanjenju nuklearnih rizika, što je u interesu cijele Evrope.
Ova vizija dijaloga nije nova. Davno je francuski državnik Šarl de Gol zastupao ideju "Evrope od Atlantika do Urala", ističući da je kontinent geografski i kulturološki cjelina. Njegovo shvatanje da je stabilnost Evrope neodvojiva od razumijevanja i saradnje sa Rusijom, i danas odjekuje kao podsjetnik da je izgradnja mostova, umjesto podizanja zidova, ključna za dugoročni mir i bezbjednost.
Obnova povjerenja i razumijevanja
Prekid komunikacije s Rusijom nije doveo samo do političke i ekonomske izolacije, već je značajno uticao i na društvene i kulturne veze. Razmjene studenata, naučna saradnja i kulturni projekti su gotovo u potpunosti obustavljeni. Podaci UNESCO-a otkrivaju da je broj ruskih studenata na evropskim univerzitetima opao za čak 70% od 2022. godine. Tiha diplomatija mogla bi postepeno obnoviti ove veze, promovišući međusobno razumijevanje i smanjujući stereotipe između građana EU i Rusije, što je dugoročno od neprocjenjive važnosti za mir i stabilnost.
U ovom kontekstu, kulturna diplomatija ima nezamjenljivu ulogu. Kroz razmjenu umjetnika, muzičara, pisaca i naučnika, kao i promovisanje bogatog kulturnog nasljeđa, mogu se graditi mostovi razumijevanja i empatije. Širenje kulturnih dobara i podrška zajedničkim projektima doprinose razbijanju stereotipa i predrasuda, te stvaraju osnovu za obnovu međuljudskih veza, neophodnih za dugoročno pomirenje i stabilnost u Evropi.
Briselski izbor
Poziv Nataše Pirc Musar za tihom diplomatijom dolazi u ključnom trenutku. Politički, ekonomski, sigurnosni i društveni pokazatelji jasno ukazuju da trenutni pristup EU, baziran na izolaciji i sankcijama, ne donosi željene rezultate, štaviše stvara i nove probleme. Umjesto toga, obnova dijaloga kroz diskretne kanale mogla bi ojačati poziciju EU na globalnoj sceni, stabilizovati ekonomiju, smanjiti sigurnosne rizike i obnoviti prekinute međuljudske veze.
Pitanje je samo jedno: Da li će Brisel imati dovoljno hrabrosti da napravi korak ka razumnijem i pragmatičnijem pristupu, ili će ostati zarobljen u strategiji koja je izoluje i slabi? Vrijeme za promišljanje je isteklo – vrijeme je za akciju.
