Piše: Ratko Kontić
Kombinacija skakanja po kontejneru i vrištanja do direktnih sukoba blokadera sa snagama koje su zakonom opredijeljene da čuvaju javni red i mir, kao revolt prema aktuelnom režimu u Srbiji.
Kako je očigledno da više ne postoji saglasnost da se vlast u Srbiji vršila na pravedan i zakonit način, borba protiv režima poprima oblik i građanskog odbijanja, jednog dijela građana, poslušnosti prema svim granama vlasti i institucijama države.
Štiteći ustavni poredak, mir i bezbjednost svih građana vlast poseže za primjenom mehanizama opšte, ali i sopstvene zaštite, i to ima dodatne posledice za ukupnu atmosferu u društvu.
U procesu borbe protiv bilo kojeg režima "nijedna vlada ne može izgledati legitimna u očima svih građana, za jedne je zakonita dok je za druge nezakonita".
Veoma poznata kategorija u istoriji političke borbe koja u Srbiji trenutno izgleda kao "revolucionarno" stanje i predstavlja ozbiljnu krizu dostignutog stepena demokratskog razvoja i demokratskih kapaciteta.
Stanje "revolucionarnosti" podrazumijeva razvijanje motiva "borbenosti" koji prestaje ako se otklone uzroci njegovog nastajanja.
Stanje koje je uslovljeno ponašanjem, u ovom slučaju, psihološke mase koja se bitno razlikuje od obične mase okupljenih ljudi. U stručnoj literaturi se psihološke mase uglavnom dijele na kratkotrajne i dugotrajne.
Kratkotrajne se obično pojavljuju na specifičnim javnim manifestacijama različitog karaktera tako da npr. nekorektno ili nedovoljno zalaganje igrača omiljenog fudbalskog tima ili neka druga vrsta "nepravde" na terenu mogu potaknuti i druge oblike navijačke strasti i rezultirati njihovim destruktivnim ponašanjem, ali je ipak ograničenog trajanja.
Psihološke mase koje se formiraju isključivo iz političkih razloga utemeljenih na ubjeđenju da se vlast ne vrši na pravedan,častan i zakonit način su mnogo kompleksnije i mogu trajati veoma dugo. Posebno ukoliko se ne ispunjavaju zahtjevi koje oni smatraju važnim za neophodnu promjenu režima, a ne toliko za ispravljanje konkretnih nepravdi.
Stanje "revolucionarnosti" u Srbiji ima posebno opterećenje jer su njeni glavni nosioci studenti "blokaderi" bez izdvajanja "vođa revolucije" iz redova očigledno veoma nemoćne i neorganizovane opozicije, što nije baš uobičajeno u ovakvim situacijama.
Stanje "revolucionarnosti" mladih ljudi može biti i proizvod nesvjesnih podstreka koja dovode do ispoljavanja nezadovoljstva različitih oblika. Sama pripadnost psihološkoj masi omogućava hrabrost i uvjerenje u određenu vrstu moći koju taj isti pojedinac možda nikada ne bi ispoljio u svom redovnom i običnom životu.
Mogućnost da psihološka masa mijenja svoje strategije i akcije i prilagođava ih promjenama kretanja i lokacija koje "napada" dodatno stvara velike probleme snagama za održavanje javnog reda i mira.
Pojedinac u psihološkoj masi zapostavlja lični integritet i zbog toga se mogu evidentirati razna ponašanja koja mogu proizvoditi različite oblike posledica u neposrednom ili širem okruženju u kojem aktivno djeluje.
Od krajnje svireposti i napada na sve što simboliše režim do uništavanja imovine koja pripada svim građanima ili potpunih blokada njihovih redovnih aktivnosti i života.
Prikazana mlada djevojka-tinejdžerka koja je navodno istovremeno vrištala i skakala po kontejneru bila je sigurno podstaknuta snagom psihološke mase i onim impulsima koji iz nje proističu.
Kao tipski profil predstavnika psihološke mase koji izražavaju nezadovoljstvo ova tinejdžerka svoju "revolucionarnost" i motiv "borbenosti" ispoljava na način koji joj je očito najpogodniji za njen uzrast, ali u kojem ima puno simbolike.
(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)
