Piše: Borivoje Ćetković
Vojni udar protiv predsjednika Uga Čaveza, izvršen 11. aprila 2002. godine u režiji CIA koji nije uspio sličan je sadašnjem državnom udaru koji Donald Tramp, "biznismen- mirotvorac" (inovirao je invazionizam američkog imperijalizma – primijenio osvajačku politiku: pod plaštom "antidilrske kampanje") priprema u Venecueli. Vašington je angažovao marince i ratne brodove u blizini obala Venecuele i izveo vazdušne udare na navodne švercerske brodove, pri čemu su potopljena najmanje četiri plovila i poginulo više od 20 osoba. Ovo grubo kršenje suvereniteta Venecuele Karakas je oštro osudio i zatražio hitnu sjednicu Savjeta bezbjednosti UN, upozoravajući da je krajnji cilj SAD rušenje predsjednika Nikolasa Madura i ugrožavanje mira u regionu. Ambasador Rusije pri Ujedinjenim nacijama Vasilij Nebenzja optužio je Sjedinjene Američke Države da pod lažnim izgovorima vrše eskalaciju na jednu suverenu zemlju i traži da se ona obustavi. Nebenzja je istakao da Kancelarija UN za borbu protiv droge i kriminala čak ne smatra Venecuelu centrom trgovine narkoticima, jer 87 odsto kokaina koji ulazi u SAD stiže preko Pacifika, a Venecuela nema pristup tom okeanu. I drugi članovi Savjeta bezbjednosti pozvali su na deeskalaciju, dok je američki politički savjetnik Džon Keli istakao da će Vašington "upotrebiti svu moć" kako bi "eliminisao venecuelanske narko-kartele".
Donald Tramp i njegova administracija godinama optužuju Madura za veze sa narko-kartelima, označavajući ga kao "narko-teroristu" i povećavajući nagradu za njegovo hapšenje na 50 miliona dolara. Otvoreno se miješajući u unutrašnje stanje u zemlji Tramp odbija da prizna Madurovu pobjedu na izborima 2024. godine. Javno podržava njegovu suparnicu Mariju Korinu Mačado, kojoj je nedavno čestitao na osvajanju Nobelove nagrade za mir- nagrade koju je navodno trebalo da dobije za svoju "mirotvoračku misiju u izraelsko – palestinskom ratu". Maduro je u više navrata oštro negirao američke optužbe o navodnim vezama sa trgovinom drogom.
Američkom imperijalizmu, nije bitno koja je stranka na vlasti, niti ko je predsjednik, ne odgovara socijalistička Venecuela. Ne odgovara im sistem koji ne dozvoljava da američki imperijalisti eksploatišu venecuelansku naftu (po kvalitetu prepoznatljivu u svijetu). Jedan od najboljih poznavalaca američkog imperijalizma i Latinske Amerike Fidel Kastro je tvrdio da "iz Venecuele, za čuvenih 40 godina demokratije koje su prethodile Čavezu, prema proračunima koje smo napravili uz pomoć najiskusnijih kadrova iz bankovnog sistema, odlilo se u instranstvo oko 300 milijardi dolara. Venecuela je mogla da bude industrijalizovanija nego Švedska, a njen narod da ima obrazovanje kao u toj zemlji, da je stvarno postojala demokratska podjela, da su ti mehanizmi funkcionisali, da je bilo nečeg iole istinitog i vjerovatnog u čitavoj toj demagogiji i njenom kolosalnom publicitetu. Iz Venecele, otkada je na vlast stupila Čavezova vlada do uspostave kontrole nad prodajom valuta u januaru 2003, izračunali smo da je došlo do dodatnog odliva od nekih 30 milijardi dolara. Kao što mi tvrdimo, svi ti fenomeni čine neodrživim postojeći poredak na našem kontinentu". Venecuelanci žive teško sa platama 30 do 40 dolara mjesečno, ali sa ponosom kažu: nafta je naša. Kada je prije nekoliko godina u Gracu, drugom po veličini gradu u Austriji, došlo do političkog zemljotresa, kada je na izborima pobijedila Komunistička partija, građani Venecuele slavili su širom zemlje. Ovi divni ljudi, među kojima ima dosta istinskih vjernika katoličke crkve, spajaju u svom vrednosnom sistemu i pogledu na svijet i čovjeka, izvorno Hristovo učenje sa idejama socijalizma. I dok im Tramp prijeti tomahavcima, oni se mole Bogu da im pomogne u njihovoj borbi protiv američkog imprerijalizma. Maduro, Čavezov učenik i sljedbenik, doprinio je obožavanju osnivača socijalističke Venecuele, vođe bolivarske revolucije, umijeće, uz izuzetnu podršku naroda, da se se suči sa svim napadima američkog imperijalizma.
