Piše: Dani Rodrik

Ipak, tačne razmjere štete koju će globalna ekonomija pretrpjeti zbog njegovih nepromišljenih poteza u krajnjem ishodu zavisi od toga kako će druge zemlje odgovoriti na Trampove mjere. Američki trgovinski partneri moraju sačuvati hladnokrvnost i oduprijeti se iskušenju da se priključe Trampovom bezumlju.

Izgleda da se većina analitičara slaže da je najbolje odgovoriti ravnom mjerom. Kao što je očekivano, Kanada i Meksiko su zaprijetili odmazdom, da bi onda postigli dogovor s Trampom o privremenom odlaganju novih mjera. Ali nije jasno zašto bismo uzvratne carine prihvatali kao očekivan i poželjan odgovor, ako je podizanje carina na koje se njima reaguje već (ispravno) ocijenjeno kao bezumno. Kreatori politika u drugim zemljama ne smiju gubiti iz vida istinu koju je Tramp zanemario: teret uvećanih carina primarno pogađa domaću ekonomiju.

Impuls da se uzvrati ravnom mjerom je prirodan. Da bismo odvratili školskog siledžiju, moramo mu se odlučno suprotstaviti. Ali, umjesto da zaustave Trampa, uzvratne carine samo će mu pružiti još materijala za neutemeljene pritužbe. Što je još važnije, logika odmazde u ovom slučaju ne funkcioniše. Prijetnja vraćanjem milog za drago ima smisla kada treba osigurati kooperativnost pod određenim okolnostima, kao u slučaju zatvorenikove dileme iz teorije igara. U tom scenariju, svaki od aktera će imati koristi od sopstvenog unilateralnog poteza, ali pretrpljena šteta se nesrazmjerno uvećava za obje strane ako i drugi akter postupi na isti način. Trampove carine ne odgovaraju tom scenariju.

Suprotno Trampovim tvrdnjama, teret američkih carina će na kraju pasti na leđa američkih potrošača i kompanija koje koriste uvozne inpute. Dakle, argument "optimalnih carina" kojima neka zemlja pokušava da stekne monopolski status na svjetskim tržištima ovdje ne važi. Selektivna trgovinska zaštita povremeno ima pozitivne efekte, kao dio šireg plana razvoja ili jačanja zelene ekonomije. Ali obuhvatne carine će američkoj ekonomiji nanijeti više štete nego partnerima. Trampova Amerika je samu sebe gurnula u procjep.

Isto tako, uzvratne carine Kanade i Meksika najviše će štetiti njihovim ekonomijama. Kao manji igrači u svjetskoj ekonomiji, ove zemlje imaju manje izgleda da troškove carina prenesu na Sjedinjene Države. Šteta od krize će se uvećati zbog već ustanovljenih lanaca snabdijevanja u sjevernoameričkoj trgovini (na primjer u proizvodnji automobila), a trošak uvoznih carina će pasti prije svega na teret domaćih potrošača. Jezikom teorije igara, uzvraćanje novim carinama nije "najbolji odgovor".

Vratimo se na analogiju sa siledžijom u školskom dvorištu. Zamislite da ste suočeni s napadačem koji bez povoda pokušava da vas udari. Izgleda kao da je poludio, svakim divljim zamahom pogađa i povređuje sebe. Šta učiniti? Možete odgovoriti ravnom mjerom i oponašati ga, ali to bi bilo jednako bezumno, jer tako povređujete sebe. Najbolja strategija za svođenje štete na minimum jeste da se držite podalje od nasilnika i sačekate da sam sebe nokautira.

Da ne bude zabune, Kanada, Meksiko, Kina i ostale zemlje na koje je usmjeren najveći dio Trampovih trgovinskih mjera nemaju na raspolaganju luksuz izolacije od Sjedinjenih Država. Mjere će ih sigurno zaboljeti. Ali nema potrebe da pogoršavaju svoju situaciju tako što će sopstvene ekonomije tretirati onako kako Tramp tretira američku. Hirurški precizne uzvratne mjere protiv industrija koje politički podržavaju Trampa mogu biti neizbježne da bi se zadovoljila domaća publika. Ali, za dobrobit njihovih zemalja i globalne ekonomije od koje zavise, na kraju bi morali da prevladaju zdrav razum i odmjerenost.

Neki prigovaraju da će u slučaju da mu druge zemlje ne uzvrate Tramp objaviti da je od početka bio u pravu. Ali najsigurniji način da se Tramp stavi tamo gdje mu je mjesto jeste da se značaj njegovih prijetnji umanji i da se on tretira kao slabić. Najdjelotvornija poruka koju mu američki trgovinski partneri mogu poslati glasi: "Imaš pravo da uništavaš svoju ekonomiju, ali mi to nećemo raditi. Umjesto toga, okrenućemo se drugim, pouzdanijim trgovinskim partnerima. Hvala na razumijevanju."

Zapravo, američki trgovinski partneri – čak i oni mali – nisu sasvim bespomoćni u odnosu na Sjedinjene Države. Pored trgovinske politike na raspolaganju su im i drugi instrumenti. Na primjer, mogu oporezovati dobit domaćih ogranaka određenih američkih multinacionalnih korporacija. Gabriel Zucman iz Pariske škole ekonomije predložio je da Kanada i Meksiko oporezuju imovinu Elona Maska i da pristup njegove kompanije kanadskom tržištu uslove plaćanjem tog poreza. Takav pristup ima dodatnu prednost jer potencijalno donosi direktnu fiskalnu korist.

Posle pomenutih Trampovih poteza, najviše treba strahovati od moguće trke na putu do dna. U krizi 30-ih godina, ciklusi uzvratnih mjera gurnuli su međunarodnu trgovinu u slobodni pad i produbili globalnu krizu. Izbjegavanje takvog ishoda danas je od najveće važnosti. Dobra vijest je da se najveća šteta može spriječiti ili ograničiti na Sjedinjene Države, ako druge zemlje budu odmjerene u svojim reakcijama. Američki trgovinski partneri treba da sačuvaju staloženost i ostanu na pravom putu.

Project Syndicate, preveo Đorđe Tomić

peščanik.net

(Autor je profesor međunarodne političke ekonomije na Univerzitetu Harvard)