Piše: Dušan Nikoliš
Sva dosadašnja "analitička" predviđanja, nagađanja, nagovještavanja trećeg rata kao hipotetičkog i sl., najnovijim antiruskim trojnim paktom su prevaziđena. I poništena.
Novi političko-vojni trojni pakt protiv Rusije, "prosvećene" liberalno-demokratske EU-NATO Evrope 21. vijeka, čine dvije vojne nuklearne sile – Britanija i Francuska – i ponovo neizostavna Njemačka, nekadašnji stožer nacističko-fašističkog Trojnog pakta 20. vijeka. Novi trojni pakt definisao se i izdiferencirao kao udarna pesnica, kao "izvođač radova" EU-NATO-a u ratu koji ova "evroatlantska integracija" vodi protiv Rusije. Pakt, uzdignut iz tzv. koalicije voljnih, u njoj ima svoju političko-ideološku i masmedijsku "bazu", svoj "rezervni položaj" prema opredjeljenju i raspoloženju sopstvenog narodnog mnjenja.
Dosadašnji i sadašnji lider, politička i vojno-nuklearna udarna pesnica NATO-a, Sjedinjene Države, nije formalno član novog trojnog pakta, možda samo "pridruženi". Ali, politički, normativno, i funkcionalno i operativno, SAD i dalje imaju odlučujuću komandnu riječ u NATO-u (SACEUR). U najnovijem evropskom (svjetskom) ratu, za razliku od početka prethodnog, Drugog svjetskog, i evropskog rata, SAD nisu neutralne, ni tvrdo izolacionistički opredijeljene i distancirane. Odaju, za sada, utisak (samo privid?) da ovaj rat nije "njihov", niti direktan i biće tako sve dok u rat protiv Rusije "službeno" ne uđe i u njega ne krene novi trojni pakt. Ili ako ga rat potpuno ne zahvati.
U sadašnjem trećem svjetskom ratu Evrope, sva tri aktera – SAD, trojni pakt i Rusija – nalaze se na strateškoj i istorijskoj klackalici: dobitak-gubitak, od nultog do sveukupnog, totalnog. Trojni pakt (a preko njega EU i NATO), s jedne strane, i Rusija, s druge, u najvećoj mjeri su obuhvaćeni "klackalicom". Za Rusiju ne može, niti smije, da postoji potpuni gubitak (rata, poraz). On, odnosno potpuni dobitak trojnog pakta (pobjeda) mogao bi, vjerovatno, da znači nestanak Rusije kakvu danas poznajemo. Potpuni gubitak (poraz) trojnog pakta, odnosno potpuni dobitak Rusije (pobjeda) izvjesno bi značio ili najradikalniju transformaciju "evrointegracija", EU i NATO-a, ili pak njihov nestanak. I dugotrajnu ekonomsku, političku i društvenu krizu, svakako. Potpuni dobitak za EU-NATO predstavljao bi i dugoročno ovladavanje Evropom.
Od sve tri strane, SAD su najmanje pritisnute dihotomijom dobitak-gubitak. Najmanje su "na klackalici". Osim ukoliko ne uđu u direktan (konvencionalni) rat protiv Rusije.
Sve tri strane Trećeg evropskog (svjetskog) rata, po prirodi stvari, imaju svoje, decenijama razrađene, adaptirane i inovirane vojnooperativne, obavještajne i političke planove i strategije. Odnosno, do u detalja definisane, markirane, selektirane ciljeve – "mete". Do detalja su registrovani i popisani svi vitalni vojni, industrijski, komunikacioni i politički objekti. Dnevno, iz sata u sat, prate se, nadgledaju iz Zemljine orbite. Jednostavno, tako se odvajkada pripremaju, organizuju i vode ozbiljni ratovi.
Iskristalisani i "prečišćeni" scenario trećeg svjetskog rata Evrope 21. vijeka protiv Rusije, jeste sledeći: Prvi napad novog trojnog pakta raketama dugog dometa, s klasičnim eksplozivom, na Moskvu, Sanktpeterburg ili sličan grad u dubini Rusije, na Krim, na Kalinjingradsku teritoriju Rusije, za Rusiju će značiti napad na njen suverenitet i dovođenje u pitanje njenog opstanka kao države (doktrina nacionalne bezbjednosti).
Odgovor Rusije je trenutan – istovetni uzvratni napad, ali neuporedivo teže branjiv od strane neprijatelja, na izvor (izvore) sa kojeg je napad izvršen. Bilo iz trojnog pakta ili sa teritorije "voljnih".
U ovoj kritičnoj tački scenario se račva u nekoliko vektora. Prvi vektor: trojni pakt (i njegov "pridruženi član", SAD) zaustavlja se, ne preduzima odmazdu. Shvata i prihvata smisao "opomene". Rat prelazi u diplomatsko-političku sferu svog okončanja i daljeg političkog rješenja. Vektor drugi: trojni pakt odgovara taktičkim i dubinskim strategijskim raketnim napadom s nuklearnim punjenjem-eksplozivom.
Rusija uzvraća raketnim nuklearnim udarom na vitalne vojne i civilne centre vojne, industrijske i političke moći trojnog pakta, ali i "voljnih", ako su nuklearni napadi izvršeni sa njihovih teritorija.
Nastaje nova kritična tačka scenarija. Novo "račvanje". SAD su uzdržane, iako je to, kao i sve do tada, prema Članu 5 "ustava" NATO-a, napad i na njih. Ne uključuju se nuklearno na stranu trojnog pakta. Trojni pakt se povlači, odustaje od daljeg vođenja rata protiv Rusije, pristaje na suštinsko preuređenje geopolitičke i vojno-bezbjednosne arhitekture buduće Evrope i na relevantnu ulogu i mjesto Rusije u njoj. Organizuje se Evropska bezbjednosna konferencija za buduću, novu posleratnu Evropu.
Drugo i poslednje "račvanje", poslednja kritička tačka posle koje više nema bilo kakvog daljeg "račvanja" – SAD se nuklearno "uključuju" u odbranu trojnog pakta nuklearnim napadom na Rusiju.
politika.rs
(Autor je naučni savjetnik)
