Piše: Borivoje Ćetković
Zašto baš Venecuela čija je istorija tipično latinoamerička: vjekovna, teška i herojska borba protiv španskih kolonizatora i američkih i evropskih imperijalista. Velika država koja se nalazi u sjevernom dijelu Južne Amerike na zapadu se graniči sa Kolumbijom, Brazilom na jugu, i Gvajanom na istoku. Na sjeveru izlazi na obale Karipskog mora i Gvajane na istoku, i sjeveroistoku na obale Atlantskog okeana. Ukupna dužina obale oko 2.800 kilometara kvadratnih i sa površinom od 916.445 kilometara kvadratnih Venecuela je na šestom mjestu među južnoameričkim i 33. mjestu među svjetskim državama. Prema podacima popisa stanovništva iz 2011. u zemlji je živjelo nešto manje od 29.000.000 stanovnika, računajući izbjegla i raseljena lica. Venecuela je ne samo teritorijalno velika zemlja, već je bogata prirodnim resursima: imaju naftu najboljeg kvaliteta u svijetu, prirodni gas, rudu gvožđa, zlato, i drugi minerale. Raspolaže velikim oblastima s obradivim tlom i vodom, ali zbog američkih sankcija građani žive veoma loše – plate su im u prosjeku 30 do 40 dolara. Siromaštvo, nametnuto od strane američkog imperijalizma ih je očeličilo – s ponosom govore: nafta je naša…Venecuela je jedna od najbogatijih zemalja na svijetu izuzetno kvalitetnom naftom i na njenu sreću NR Kina ulaže ogromna sredstva u naftnu infrastrukturu.
Proglašenje Venecuele narko-državom ima isključivo ideološku upotrebu: Madura treba kompromitovati i uništiti socijalistički sistem, a zemlji oteti njena prirodna bogatstva. I u svom prvom mandatnom periodu dok je bio predsjednik SAD, Tramp je bio veliki protivnik Venecuele i Madura. Američki imperijalizam ne može da se pomiri sa stvarnošću da u njenom predvorju postoji velika bogata zemlja koja gradi socijalizam. To je i jedini razlog da se zemlji prijeti invazijom. Scenarij kojim se to onemogućava već je viđen i primjenjivan je decenijama u pokušajima da se uništi socijalistička Kuba. Redosljed invazionih mjera je sljedeći: sankcije, blokade, prijetnje ogromnom vojnom moći i u samoj Venecueli fomirati petu kolonu uz pomoć specijalno obučenih instruktora. Nije bitno ko iza njih stoji (CIA ili neka druga služba) – oni vrše diverzije, sabotaže i iznutra ruše sistem, a nakon toga slijede rekolonizacija i eksploatacija zemlje. Iza Venecuele ne stoji niko. Iako je Putin među prvima čestitao Maduru rođendan i izbor za predsjednika Venecuele, govorio o "strateškom prijateljstvu", sad se nije oglasio – razmatra Trampov predlog za prekid rata u Ukrajini. Kinezi opterećeni Tajvanom zasad se takođe ne oglašavju. A Trampu se mnogo žuri: postoji realna mogućnost da Rusi zauzmu i one djelove Ukrajine za koje su zainteresovani Amerikanci, a posjeduju rudna bogatstva i rijetke minerale. Drugi razlog njegovog itanja je i invazija na Venecuelu – ne može istovremeno Amerika ratovati u Evropi i Latinskoj Americi. Između SAD i Venecuele ponovo raste napetost nakon što su američki vojni analitičari predstavili detaljne mape potencijalnih meta za moguće vazdušne i pomorske napade u okviru nove operacije pod nazivom "Južno koplje." Već pola godine na Karibe se dovode moćne vojne snage, ratni brodovi, krstarice, a u zonu operacija stigao je jedan od najmoćnijih nosača aviona. S druge strane, ni Maduro ne sjedi "skrštenih ruku": skoknuo je i do Havane da bi se sa prijateljima konsultovao o odbrambenim mjerama i pokrenuo je opštu "civilno-vojnu mobilizaciju". Oslonio se na herojsku istoriju, na nasleđe koje im je ostavio Ugo Čavez, tvorac socijalističke Venecuele, njen predsjednik od 1999. do 2013. godine. Velike su njegove zasluge za uspostavljanje demokratskog socijalizma, latinoameričkih integracija, dajući ogroman doprinos borbi proptiv neoliberalne globalizacije i spoljne politike SAD. Njegovi sljedbenici poznati kao Čavistas odnose se prema njegovoj smrti kao "prelasku u besmrtno" nazivaju ga vječitim komandantom. Čavez je upoređivan sa svetim figurama, a pogotovo od njegovog nasljednika Nikolasa Madura. I ne samo za Venecuelance, već i Latinoamerikance, i za moju malenkost, postoje tri ikone: Kastro, Če Gevara i Čavez. Za vrijeme njegove vladavine formirana je milionska narodna milicija – Maduro je svima u ruke dao kalašnjikove. Ima ih, ni manje ni više – četiri miliona. Pentagon je i formalno objavio početak operacije "Južno koplje". Napetost raste iz časa u čas – na rasplet situacije nećemo dugo čekati.
