Prvi put u istoriji, naučnici su uspjeli da u potpunosti posmatraju erupciju koronalne mase na drugoj zvijezdi. Taj prizor nije bio samo spektakularan — on je pokazao da ove nasilne eksplozije na mladim zvijezdama mogu imati dovoljno snage da pokrenu hemijske procese koji bi, u pravim uslovima, mogli dovesti do nastanka života.
Kosmički tinejdžeri: mlade zvijezde pune energije
Mlade zvijezde su, u suštini, kosmički tinejdžeri — nepredvidive, burne i pune energije. Naše Sunce nije bilo ništa mirnije u svojoj mladosti. Modeli zvjezdane fizike pokazuju da je prije više od četiri milijarde godina redovno izbacivalo snažne solarne oluje i erupcije, mnogo jače nego danas. Upravo te eksplozije mogle su da utiču na atmosferu mlade Zemlje, možda čak i da pokrenu prve hemijske reakcije koje su vodile ka životu. Ali do sada, niko nije „uhvatio" mladu zvijezdu na djelu — sve dok se pogledi nisu usmjerili ka EK Drakonis.
Ova zvijezda, udaljena oko 112 svjetlosnih godina u sazvežđu Zmaja, smatra se jednim od najboljih primjera „mladog Sunca". Stara je između 50 i 125 miliona godina, ima skoro istu masu i temperaturu kao naše Sunce, i upravo zato predstavlja savršenu laboratoriju za proučavanje burne zvjezdane mladosti.
Namekata i međunarodni tim astronoma iz Japana, Koreje i Sjedinjenih Država udružili su snage i instrumente. U posmatranju su učestvovali Hablov svemirski teleskop, Nasina misija TESS, kao i nekoliko nazemnih teleskopa. Dok je Habl posmatrao zvijezdu u ultraljubičastom svjetlu, TESS je bilježio promjene u sjaju, a teleskopi na Zemlji pratili su hladniju plazmu u vodonikovoj alfa liniji.
Kosmički spektakl: erupcija koja je oduševila astronome
Rezultat je bio pravi kosmički spektakl. Naučnici su zabilježili ogroman oblak vrele plazme temperature od oko 100.000 stepeni celzijusa, koji je sa površine zvijezde bukvalno eksplodirao u svemir brzinom od 300 do 550 kilometara u sekundi.
Nekoliko minuta kasnije, pojavio se i „sporiji talas" — oblak hladnijeg gasa, temperature oko 10.000 stepeni, koji se kretao sporije 70-ak kilometara u sekundi. Dva talasa plazme, jedan užaren i brz, drugi hladniji i sporiji, bili su djelovi iste erupcije koronalne mase — kao dva otkucaja istog zvjezdanog srca.
Iskra života u zvjezdanim olujama
Ono što je ovaj događaj učinilo posebnim jeste količina energije koju je zvijezda oslobodila. Taj vreli dio erupcije bio je pravi energetski džin. Prema riječima istraživača, ako bi se ovakve erupcije dešavale redovno, one bi imale snažan uticaj na atmosferu svake obližnje planete. Mogle bi da pokrenu hemijske reakcije koje stvaraju gasove staklene bašte, zagrijevajući planetu i omogućavajući opstanak tečne vode. Istovremeno, ovi bljeskovi bi razbijali postojeće molekule i omogućavali im da se ponovo spajaju u složena organska jedinjenja — potencijalne gradivne blokove života.
Drugim riječima, ono što danas vidimo kao razornu solarnu oluju možda je nekada bilo iskra života.
Iako za sada nije pronađena nijedna planeta koja kruži oko EK Drakonis, zvijezda ima vjerovatno pratećeg crvenog patuljka. A ako tamo postoji neki svijet, ove kosmičke eksplozije mogle bi da oblikuju njegovu atmosferu — baš kao što su, možda, nekada oblikovale našu.
Ovo zapažanje pruža rijedak uvid u to kako zvijezde mogu uticati na nastanak života u svemiru. Upravo tako je, prije 4,5 milijardi godina, naše Sunce možda „zapalilo" prve varnice koje su vodile ka životu na Zemlji.
(RTS, SPACE.COM)