U Podgorici se večeras obilježava Markovdan, koja je tradicionalno kreće od crkve Svetog Đorđa prolazi i pored kuće Đečevića koja je decenijama čuvala manastirske relikvije.
Tradicija podgoričke litije za Markovdan leži u Staroj varoši, u podgoričkom naselju Drpe, gdje se nalazio srednjevjekovni manastir Sv. Apostola i jevanđeliste Marka koji je osnovao Sveti Sava i prema nekim podacima najvjerovatnije u njega smjestio sjedište novoosnovane Zetske episkopije.
Nekada su litije išle i do manastira Dajbabe, ali je praznovanje bilo prekinuto poslije Drugog svjetskog rata, da bi litija opet krenula ulicama drevne Ribnice 1992. godine zahvaljujući trudu Mitropolita Amfilohija i Halita Đečevića.
Kada je Mitropolit Amfilohije otišao u kuću Đečevića te godine, domaćin Halit ga je dočekao riječima “Gdje si vladiko, čekamo te pedeset godina”.
Mnogi ne znaju za ovu priču, a protojerej Nikola Pejović i istoričar Jovan Markuš prije nekoliko godina objavili su tekst na koji podsjećamo:
„Tradicija podgoričke litije za Markovdan leži u Staroj varoši, u podgoričkom naselju Drpe, gdje se nalazio srednjevjekovni manastir Sv. Apostola i jevanđeliste Marka koji je osnovao Sveti Sava i prema nekim podacima najvjerovatnije u njega smjestio sjedište novoosnovane Zetske episkopije.
Dolaskom Turaka manastir biva porušen i na njegovom mjestu izgrađena kuća porodice Đečević koja je jedno vrijeme i čuvala manastirske relikvije.
Manastir nije zauzimao mali prostor i osim pomenute crkve Sv. Marka najvjerovatnije je imao i još jednu crkvu i konake. Dolaskom Turaka Varoš se širi i na mjestu nekadašnjih crkava podižu se porodične kuće, konjušnice, bašte, tako da je istraživanje pomenutih svetinja prilično otežano iako je sigurno da su one postojale na osnovu svjedočenja životopisaca, putopisaca, stanovnika i naučnih istraživača kao što su M. Šobajić, P. Rovinski, A. Jovićević, Braća Zlatičanin i dr.
Jedino vidljivo svjedočanstvo o postojanju manastira jeste južna kapija koja je srušena pedesetih godina prošlog vijeka. Sam manastir je imao više kapija koje su bivale porušene i ugrađene u kuće i druge objekte.
Osim južne kapije, sjećanje na nekadašnji namanjićki manastir održavale su Litije, 8. maja na dan Sv. Marka, zaštitnika grada Podgorice gdje bi Litija od crkve Sv. Velikomučenika Georgija, pod Goricom polazile ka Drpama, tačnije ka kući Đečevića.
Nekada su Litije išle i do manastira Dajbabe, ali je praznovanje bilo prekinuto poslije Drugog svjetskog rata, da bi Litija opet krenula ulicama drevne Ribnice 1992. godine zahvaljujući trudu Mitropolita Amfilohija i Halita Đečevića.
Kada je Mitropolit Amfilohije otišao u kuću Đečevića te godine, domaćin Halit ga je dočekao riječima “Gdje si vladiko, čekamo te pedeset godina”.
Ove riječi pokojni Halit je ponovio gostujući u emisiji Živonosni istočnik koja se emitovala na televiziji Elmag. Tada se ovaj čestiti starina prisjetio kako je kao dječak zajedno sa svojim ocem i porodicom prije Drugog svjetskog rata dočekivao litiju na Markovdan. Predvodili su je mitropolit sa sveštenstvom i vjerni narodom. Toga dana u Podgorici nijesu radile ni prodavnice, ni zanatske radnje, ni škole. Svi su učestvovali u ovoj velikoj svečanosti.
Litija bi se zaustavila ispred kuće Đečević gdje ih je ova muslimanska porodica dočekivala sa rakijom i vodom i kosovskim božurima. Sveštenstvo bi blagosiljalo dom Đečevića i litija se nastavljala dalje kroz grad do Crkve Svetog Đorđa.
Prisjećao se čika Halit i kako su komunističke vlasti sedamdesetih godina prošlog vijeka srušili ostatke manastirske kamene ograde i kapije.
“Kada je toga dana otac došao sa posla i vidio da nema kapije, bio je ljut i potrešen i grdio nas je zašto smo to dozvolili, rekavši nam da bi više volio da je sinove izgubio nego što je manastirska kapija srušena”, pričao je Halit.
Litija na Markovdan se održava svake godine od 1992. osim prethodne dvije kada je pandemija koronavirusa prekinula. Markovdanska litija je simbol i temelj bratske sloge, međuvjerskog sklada i suživota u Podgorici.
(Mitropolija arhiva – Jovan Markuš i Nikola Pejović)
