Medojević u veb studiju televizije Dan / -Dan
21/01/2024 u 14:04 h
Milica KrgovićMilica Krgović
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
StoryEditor

(VIDEO) Medojević za "Dan": U Crnoj Gori 300.000 građana na rubu egzistencije

Oko 100.000 građana ne prima ništa i oni su ni na nebu ni na zemlji. Oni se snalaze ili ih rođaci pomažu, rade za dnevnicu, odlaze u inostranstvo ako su radno sposobni... Sve više je onih koje stižu godine. Naša država je bila takva da se mogao zaposliti samo onaj ko je imao člansku kartu partije vlasti, kazala je Medojević

U zoni siromaštva se sigurno nalazi 50 odsto stanovnika, ili oko 300.000 građana, dok je 100.000 građana potpuno zaboravljeno od sistema, kazala je u intervjuu za "Dan" predsjednica Fondacije Banka hrane Marina Medojević. Ona je ocijenila da u Crnoj Gori nema socijalne pravde i da su najugroženiji građani zaboravljeni od vlasti.

S obzirom da ste na čelu fondacije kojoj se obraćaju brojni materijalno ugroženi građani, koliko, po Vašoj procjeni, ima siromašnih u Crnoj Gori?

– Zvanični podaci pokazuju da je nešto više od 20 odsto građana u stanju socijalne potrebe. Imamo i podatke međunarodnih organizacija koji pokazuju da 80 odsto ljudi u našoj državi manje-više ima materijalnih poteškoća i spajaju krajem s krajem. To znači da se nalaze u zoni siromaštva. Minimalno primanje od 450 eura prima najveći broj ljudi. Sada je i minimalna penzija 450 eura. Možemo govoriti o jednom velikom procentu ljudi u Crnoj Gori koji jedva spajaju kraj s krajem. Oko 100.000 ljudi ne prima ništa i oni su ni na nebu ni na zemlji. Oni se snalaze ili ih rođaci pomažu, rade za dnevnicu, odlaze u inostranstvo ako su radno sposobni... Sve više je onih koje stižu godine. Naša država je bila takva da se mogao zaposliti samo onaj ko je imao člansku kartu partije vlasti. Imamo i 40.000 ljudi koji se redovno javljaju na Zavod za zapošljavanje. Svuda u svijetu nezaposleni građani su zaštićeni dok ne dobiju neki siguran prihod i nijesu zaboravljeni i marginalizovani do te mjere da nemaju ništa, kao što je slučaj kod nas.

Kakva je socijalna politika prema materijalno ugroženim građanima i kakva su Vaša očekivanja od nove vlasti u tom pogledu?

– Od 20 odsto zvanično ugrožnih građana u Crnoj Gori, samo 20 odsto njih prima materijalno obezbjeđenje porodice (MOP). Zaista kaskamo. MOP je teško dobiti, a iznos koji se isplaćuje je mizeran. Mora se dati prioritet ljudima koji nemaju i pod hitno treba povećati socijalna davanja. U obavezi smo i prema komitetu UN da povećamo MOP. Socijalna davanja treba da se povećaju minimum 50 odsto. Ta primanja bi morala da prate i rast plata. Međutim, nezaposleni i siromašni nijesu u sferi interesovanja Vlade. Ja sam pokušala, prihvatajući poziciju sekretara Sekretarijata za socijalno staranje u Glavnom gradu, da to promijenim i naišla sam na otpor na nivou lokalne samouprave u Podgorici. Kada mi je budžetom ograničeno da pomognem ugroženima, podnijela sam ostavku. Svako ko se nalazi na nekoj poziciji i kada se javno obaveže da nešto uradi to mora i da uradi.

Materijalno ugroženi nemaju kad da štrajkuju

Ima li socijalne pravde u Crnoj Gori?

– Nema socijalne pravde. Da bismo imali socijalnu pravdu i pokazali odgovornost, trebalo bi da krenemo od onih koji nemaju ništa i koji imaju mala primanja – nezaposleni, socijalno ugroženi, pa dalje redom. Reforme treba sprovoditi tako da se svi ljudi osjećaju ispoštovano i dobiju koliko doprinose. Imamo situaciju da se oni ljudi koji primaju dvije, tri ili četiri hiljade eura bune i štrajkuju, a imamo one koji dobijaju od 84 do 160 eura i oni se ne bune jer nemaju vremena da štrajkuju jer su biološki ugroženi i u stalnoj su borbi da prežive. Kada svaki dan razmišljate šta ćete djetetu dati da jede, nemate vremena da razmišljate kako da se borite za svoja prava, niti možete da budete mentalno stabilni. Ko god vam ponudi nešto, vama je dobrodošlo. Nemamo dugoročnu strategiju za borbu protiv siromaštva i za socijalnu pravdu. Ovdje se zaboravlja čovjek, ovdje se individualno borimo svako za sebe. Najvažnije je da se dočepate državne fotelje i državnog posla. Ovoj državi su potrebne suštinske i prave reforme socijalne politike i reforme čitavog društva i sistema. Naslijedili smo trom sistem, sa velikim brojem zaposlenih koji ne rade svoj posao. Ne vidim najave nekog boljitka. Moramo imati socijalnu politiku koja će osluškivati impulse onih koji su u kontaktu sa socijalno ugroženim građanima. Imamo socijalnu politiku koja ne prati potrebe ljudi. Socijalna politika kod nas je zastarjela i država ne misli na najugroženije.

Svjedoci smo najave štrajkova i u branšama koje su najplaćenije u državi, a s druge strane imamo minorna socijalna davanja i skoro 40.000 nezaposlenih. Kako to komentarišete?

– Nemamo reformsku vladu. Zaista nijesmo imali prave puteve. Nijesmo pravedno odredili odnos između primanja. Svi smo za veće plate i penzije, ali se mora napraviti plan. U Crnoj Gori nemamo ni socijalnu penziju – neko ko napuni 67 godina i nalazi se na birou rada treba da dobije socijalnu penziju. U pitanju su ljudi koji dođu u neke godine a nemaju ni imovinu ni prihode i nemaju od čega da žive. Oni moraju biti zaštićeni na neki način. Više puta sam to inicirala. Razgovarala sam sa našom novom ministarkom rada i socijalnog staranja i ona je bila zadovoljna našim razgovorom i rekla da je veoma koristan. Kaskamo kada je u pitanju život dostojan čovjeka. Ne živimo Africi, pustinji...živimo usred Evrope i imamo prelijepu državu i samo odgovornim odnosom prema njenim resursima svi bi mogli da žive dostojanstveno. Zapanjujuće je da mi u 21. vijeku govorimo o siromaštvu. Krenuli smo s druge strane.

 

 

 

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
{"success":true,"message":null,"messages":null,"data":null,"logged_in":false}
25. februar 2025 19:18