
U zoni siromaštva se sigurno nalazi 50 odsto stanovnika, ili oko 300.000 građana, dok je 100.000 građana potpuno zaboravljeno od sistema, kazala je u intervjuu za "Dan" predsjednica Fondacije Banka hrane Marina Medojević. Ona je ocijenila da u Crnoj Gori nema socijalne pravde i da su najugroženiji građani zaboravljeni od vlasti.
S obzirom da ste na čelu fondacije kojoj se obraćaju brojni materijalno ugroženi građani, koliko, po Vašoj procjeni, ima siromašnih u Crnoj Gori?
– Zvanični podaci pokazuju da je nešto više od 20 odsto građana u stanju socijalne potrebe. Imamo i podatke međunarodnih organizacija koji pokazuju da 80 odsto ljudi u našoj državi manje-više ima materijalnih poteškoća i spajaju krajem s krajem. To znači da se nalaze u zoni siromaštva. Minimalno primanje od 450 eura prima najveći broj ljudi. Sada je i minimalna penzija 450 eura. Možemo govoriti o jednom velikom procentu ljudi u Crnoj Gori koji jedva spajaju kraj s krajem. Oko 100.000 ljudi ne prima ništa i oni su ni na nebu ni na zemlji. Oni se snalaze ili ih rođaci pomažu, rade za dnevnicu, odlaze u inostranstvo ako su radno sposobni... Sve više je onih koje stižu godine. Naša država je bila takva da se mogao zaposliti samo onaj ko je imao člansku kartu partije vlasti. Imamo i 40.000 ljudi koji se redovno javljaju na Zavod za zapošljavanje. Svuda u svijetu nezaposleni građani su zaštićeni dok ne dobiju neki siguran prihod i nijesu zaboravljeni i marginalizovani do te mjere da nemaju ništa, kao što je slučaj kod nas.
Kakva je socijalna politika prema materijalno ugroženim građanima i kakva su Vaša očekivanja od nove vlasti u tom pogledu?
– Od 20 odsto zvanično ugrožnih građana u Crnoj Gori, samo 20 odsto njih prima materijalno obezbjeđenje porodice (MOP). Zaista kaskamo. MOP je teško dobiti, a iznos koji se isplaćuje je mizeran. Mora se dati prioritet ljudima koji nemaju i pod hitno treba povećati socijalna davanja. U obavezi smo i prema komitetu UN da povećamo MOP. Socijalna davanja treba da se povećaju minimum 50 odsto. Ta primanja bi morala da prate i rast plata. Međutim, nezaposleni i siromašni nijesu u sferi interesovanja Vlade. Ja sam pokušala, prihvatajući poziciju sekretara Sekretarijata za socijalno staranje u Glavnom gradu, da to promijenim i naišla sam na otpor na nivou lokalne samouprave u Podgorici. Kada mi je budžetom ograničeno da pomognem ugroženima, podnijela sam ostavku. Svako ko se nalazi na nekoj poziciji i kada se javno obaveže da nešto uradi to mora i da uradi.
Svjedoci smo najave štrajkova i u branšama koje su najplaćenije u državi, a s druge strane imamo minorna socijalna davanja i skoro 40.000 nezaposlenih. Kako to komentarišete?
– Nemamo reformsku vladu. Zaista nijesmo imali prave puteve. Nijesmo pravedno odredili odnos između primanja. Svi smo za veće plate i penzije, ali se mora napraviti plan. U Crnoj Gori nemamo ni socijalnu penziju – neko ko napuni 67 godina i nalazi se na birou rada treba da dobije socijalnu penziju. U pitanju su ljudi koji dođu u neke godine a nemaju ni imovinu ni prihode i nemaju od čega da žive. Oni moraju biti zaštićeni na neki način. Više puta sam to inicirala. Razgovarala sam sa našom novom ministarkom rada i socijalnog staranja i ona je bila zadovoljna našim razgovorom i rekla da je veoma koristan. Kaskamo kada je u pitanju život dostojan čovjeka. Ne živimo Africi, pustinji...živimo usred Evrope i imamo prelijepu državu i samo odgovornim odnosom prema njenim resursima svi bi mogli da žive dostojanstveno. Zapanjujuće je da mi u 21. vijeku govorimo o siromaštvu. Krenuli smo s druge strane.