Ispred mikrofona Radija D, legendarni frontmen grupe Aerodrom ponovo je oživio duh jednog vremena, ali i dokazao da pravi rokenrol nikada ne stari, a to su pokazali na koncertu u Golubovcima u okviru Zeta festa.
– Duh je uvijek tu. On se mijenja, ali ostaje isti. To je onaj paradoks koji živiš cijeli život. Možda čak danas više uživamo u koncertima nego nekad. Imamo bogatiju set-listu, više pjesama, ali i one stare hitove bez kojih ne ide – "Obična ljubavna pjesma", "Fratelo", "Stavi pravu stvar na pravo mjesto", "Šta si u kavu stavila", "Otkazani let"… To je naša baza, naša priča – kaže Jurica.
Pađen otvoreno govori o pritisku koji dolazi nakon velikih hitova.
– To je mač sa dvije oštrice. Kad podigneš ljestvicu visoko, onda je teško nadmašiti sebe. Ali ja sam to prihvatio. Radim ono što me veseli. Ako se meni sviđa, onda vjerujem da će se dopasti još nekome. To je jedini kriterijum. Ako se mi na bini dobro zabavljamo, sasvim je izvjesno da će i publika – kaže naš sagovornik.
Dok priča, njegov glas zvuči kao da se smjška u pola rečenice, kao čovjek koji odavno ne trči za trendovima, već za iskrenim trenucima na sceni. Inspiraciju nalazi u legendarnim primjerima.
– Bitlsi nikad nisu snimali svoje ideje. Rekli su: ako se mi ne možemo sjetiti pjesme, kako će se sjetiti publika? To je pravilo kojeg se držim. Ako se meni sviđa, onda je to prvi filter. Ako se dopadne i bendu – idemo u proces. Sada upravo završavamo novi album od deset pjesama. Radimo kao nekad – čista manufaktura – otkriva Pađen u intervjuu za Radio D u susret Zeta festu koji su organizovali lokalna Turistička organizacija, uz podršku Opštine Golubovci i izdavačke kuće Nova knjiga iz Podgorice.
Kad je novinar podsjetio da je između dva albuma postojala pauza od petnaest godina, Pađen se nasmijao...
– Sve sam radio, samo nisam sjedio bez posla. Radio sam sve da ne moram raditi – kaže u svom prepoznatljivom stilu.
Svirao je četiri godine u grupi Azra, sarađivao s brojnim autorima, snimio gitare za posljednji studijski album grupe Film – "Sve najbolje", bio dio Četiri asa, radio u studiju, gostovao uživo.
– Dvije moje pjesme obradile su velike poljske zvijezde. Nedavno mi je prišao jedan mladi Poljak, pokazuje mi svoju Spotify listu – mi smo mu na prvom mjestu! U Makarskoj Ukrajinac, u Dubrovniku djevojka iz Litvanije. Tad sam shvatio otkud nam 200 hiljada slušalaca mjesečno na Spotify-u – pola su stranci! – konstatuje muzičar.
Neizbježno pitanje bilo je o Džoniju Štuliću, misterioznom frontmenu "Azre".
– On je kao okean. Ponekad mirno more, ponekad valovi od deset metara. Šta se u dubinama krije – to samo rijetki mogu naslutiti. Od Džonija se može očekivati sve, osim očekivanog – kaže Pađen.
Ipak, u tom burnom periodu bio je i autorski aktivan.
– Jedan sam od rijetkih autora s ovih prostora čije je pjesme Džoni snimio. Neke su zajedničke, neke samo moje. Iz svake situacije pokušavam nešto naučiti – to je moja prirodna radoznalost. Ona daje životu pravu dimenziju – pojašnjava Jurica. Na temu današnjeg stanja rokenrola, on nema dilemu.
– Ne da će klinci svirati rok – nego ga već sviraju! U Zagrebu je sve više mladih koji otkrivaju gitaru. Prodato je više gitara nego ikad. Taj trend raste. Prije par godina na plaži sam slušao muziku koju puštaju klinci – dva sata nijedan ton gitare! Sve digitalno, sve programirano. Ali sad se to vraća, posebno uživo. Bez rokenrola nema one prave, iskonske energije – ocjenjuje naš sagovornik i podsjeća i na brojke koje govore same za sebe...
– Danas su najprodavaniji izvođači svih vremena i dalje – Bitlsi. Šest stotina miliona prodatih albuma! To vam govori da rok živi, samo nije u modi. Ali, to ne znači da ga nema.
Na pitanje u čemu je tajna trajnosti, Pađen se nasmijao.
– Ljudi pitaju – šta mu nije dosta, što još svira? A šta drugo da radim? Ništa nije ljepše nego biti na bini, sa svojom publikom, sa ljudima koji dijele tu energiju. Ako si umoran, kad krene koncert – adrenalin te probudi, i poslije ne možeš zaspati do zore. To se ne može kupiti. Kao ni smijeh – on se desi ili se ne desi. Upravo u tome je suština rokenrola – u nepredvidivosti i duhu.
Pađen kaže da "nije od onih što samo sjede i jedu". Uz osmijeh dodaje da voli da provodi vrijeme u prirodi, da trči, skija, jedri... Redovno vježba.
– Tijelo je hram duše, a ako hoćemo da duša ima gdje da stanuje, moramo ga održavati. I fizički i mentalno. Mnogo ljudi je nezadovoljno, a kad bi samo shvatili da im je zdravlje najveći poklon – već bi imali razlog da budu srećni. Zalazak sunca je svima dostupan, ali ga neki ne vide, a neki u njemu uživaju satima – kaže Jurica i dodaje da "nije važno koliko imaš godina, već koliko života imaš u godinama".
