Muzičar Bili Guld, član grupe Faith No More, ponovo je gost Beograda gdje je organizovao takozvanu "YE**GA žurku", kako bi promovisao svoju "YE**GA rakiju". U pitanju su dvije vrste ovog alkoholnog pića. Domaćin Bili Guld bio je raspoložen, slikao sa onima koji su to htjeli, a pored njega, u centru pažnje su bile bake, koje su nosile naočare za sunce, đuskale i ispijale njegovo alkoholno piće.
Nešto poslije 21 čas, prisutnima se obratio i član grupe Faith No More.
- Ovo je specijalni događaj za mene, ne što imam marku rakije koja je objavljena ovdje u Srbiji, već zato što ovde dolazim više od 30 godina. Ovo je postalo moje omiljeno mjesto, jer se njemu vraćam. Radim sa rakijom, jer me rakija povezuje sa Srbijom kada nisam ovdje. I što je više iskusim, više je volim. Htio bih da se zahvalim mnogim ljudima. Neki od vas možda znaju detalje, možda ne. Prvi put kada smo došli na prostor oko Balkana je bila Budimpešta. Bila je to 1992. godina. Davali smo intervjue i upoznao sam novinarku sa Studija B. To je Jadranka Janković i mi smo postali prijatelji od tada. To je bio početak mog putovanja i drago mi je što je ovdje i što mi pomaže sa ovim - rekao je na početku svog izlaganja Bili Guld.
Onda je nastavio da priča kako je došlo do toga da dovede rakiju u Ameriku:
- Ono što se desilo jeste da sam ovdje počeo da se povezujem. Mislio sam da je rakija nešto egzotično i zabavno. Bilo sam mlad i volio sam da pijem. I to je bilo dio prirode. Upoznao sam još jednog prijatelja, koji je negdje ovdje, Slavko. Slavko je slikar i uvijek je ugošćavao bendove u svojoj kući. Jednom sam bio sa njemačkim bendom i mi smo spavali na Slavkovom podu i on nam je donio veoma dobru šljivovicu. Probudio sam se tog jutra i tada sam se prvi put povezao sa rakijom. Mislim da je to rakija od njegovog djeda. Nisam mogao da objasnim kakav sam osjećaj imao, kao da mi je trebalo to - ističe.
Kako je kazao, vratio se kući u San Francisko i tražio rakiju.
- Tražio sam na Guglu, išao sam na festival šljivovice u Viskonsin, posjećivao sam e-Bay. Htio sam nešto da me podsjeća kada nisam tamo (u Srbiji). To je bilo prije 15-20 godina. Bio sam srećan. Uzimao sam rakiju, stavio u kofer, donio je kući. Neki prijatelji iz Makedonije su me pitali šta želiš iz Skoplja, ja im kažem: ‘Donesite mi rakiju.‘ I to je bilo kul. Ali uvijek sam se pitao zašto ne mogu to da kupim u radnji (u Americi). Bio sam u kući drugog druga, pio sam tekilu. I onda sam počeo da donosim rakiju i mislio sam da prijatelji znaju o njoj i gdje ona može da se nabavi. I oni nisu znali šta je. I ja sam se pitao, kako u zemlji sa hiljadu tekila niko ne zna šta je rakija? Svi su željeli rakiju. Mislim da mogu da je uvezem. Moj prijatelj, koji se bavi uvozom, mi je rekao: ‘Možeš da koristiš moju licencu i dozvoliću ti to da radiš.‘ Mislio sam, ako ja ne uradim, ko će to da uradi. Rekao sam: ‘Je*i ga, uradiću.‘ Rakija se pojavila u Ouklendu i rekao sam prijatelju: ‘Šta da radim?‘. Oni mi je rekao: ‘Ovo su barovi, ovo su prodavnice, prodaj ih - rekao je Guld.
Kada je odlučio da pravi rakiju, došao je u Bugarsku i Srbiju.
- Otišao sam na sjednicu o rakiji, to su vodili Ilija i Zoran, kojim želim da se zahvalim. I oni su mi rekli da je to nešto što se radi ozbiljno. Htio sam rakiju za sebe, volim da pijem, volim ukus, i povezao sam se duboko s njom. Oni su bili strpljivi sa mnom i školovali me. Moja učiteljica, di-džej Milica, došla je u San Francisko i provela je tamo mjesec dana i svakog dana smo išli po barovima. Niko nije znao ko sam ja, ko je ona, pričali smo ljudima o nečemu što se zove rakija. Niko nije znao šta je to. To smo radili 30 dana, bez prestranka. Bilo je ludo. Bilo je čudno. Posjetili smo 15 radnji tog mjeseca i tako je počela cijela stvar. I onda se desilo sam preko socijalnih mreža dobijao pisma gdje je pisalo gdje mogu da nabavim vašu rakiju u Srbiji. Mislio sam, moram da dovučem rakiju iz Srbije. Na tome radim već nekoliko godina i srećan sam što to radimo. Želim da nazdravim svima, jer to momenat gdje se ljudi povezuju - rekao je muzičar i naveo da ljudi uživaju u žurki, prenosi "Telegraf".
Ističe i da mu je prvi jak utisak u vezi sa Balkanom, više bio u vezi sa muzikom nego rakijom, što smo mogli videti i na nastupima Faith No More u Novom Sadu i Beogradu, kada su izvodili narodnu pjesmu „Ajde Jano“.
- Volim stare stvari. I znam da rizikujem beskrajno ruganje tako što ću ovo priznati, ali obožavam ‘Ko te ima taj te nema’ u izvođenju Zvonka Bogdana - zaključuje Guld.