Kada je dobila zadatak da tradicionalnoj izvornoj pjesmi udahne novi život tek tada je obratila pažnju na muzičko bogatstvo izvoronog melosa koje u drugačijem pakivanju može sasvim drugačije da zvuči i da bude čak pristupačno ljubiteljima drugih muzičkih žanrova. Preslušavajući i birajući pjesmu otkrila je mnoštvo pjesama koje zbog tog izvornog zvuka nisu poznate mlađim generacijama i koje tako tiho stoje u zapećku muzičkih radionica, ne čuju se i ne traže se.

Lampice su svitkale, ideja se rođala i nastao je projekat "Tradicija obojena dzezom" Marije Božović koju je podržalo Ministarstvo kulture i time dalo doprinos očuvanju kulturne baštine, a Marija dala sebi zadatak da tradicionalne pjesme probliži mladima, koji ih nažalost, i ne znaju, a kamoli slišaju. Dosad je obojila tradiciju u pjesmama "Biser Mara", "Šetajući pored Ljubovića" i "Oj moja ružo rumena".

Sve je poreklo od ideje Dražena Baukovića. Vaš prvi izlet među izvornim pjesmama bio je potraga za onom koja bi se mogla preraditi i koja bi mogla dobiti novi mizički život u drugačijem obliku. Odluka je pala na pjesmu "Čobanine", koju ste prepakovali u sving fazonu. Da li je to za vas bio izazov ili samo jedan radni zadatak, tačnije novi početak?

- Moram priznati da sam ja priželjkivala neku drugu pjesmu, međutim mi smo malo kasnije došli na red, tako da su već pjesme u mnogome bile iskorišćene i onda je nama ostalo da od preostalih nađemo neku koja bi mogla da se prepakuje. S jedne strane, jeste bio radni zadatak, ali i izazov iz razloga što nikada ranije nismo tako nešto radili, nismo izvornu pjesmu obrađivali, jesmo autorske narodne, ali ne i izvorne. Što se tiče cijele te priče kao novog početka mi tada nijesmo bili svjesni gdje će da nas odvede ta priča.

Nakon toga se ređaju pjesme na dzez štafelaju na kojem tradicionali dobijaju nove tonove i muzičke boje. Nijanse se tiču samo muzike da li se svaki tekst može prilagoditi dzez muzici?

- Za ovo obrađivanje tekstovi nisu to što predstavlja izazov, uklapamo ih kako obrađujemo muziku, i oni nisu toliko, uslovno rečeno, sporni, koliko određene pjesme. Ja kao neko ko nije školovani muzičar već samouki, iz svog ikustva mogu da kažem da jedine pjesme koje obrađujem su one koje nas na neki način emotivno pomjere, u smilu da u njima, postoji malo više harmonije, malo više tonova od tri tona koje dosta naših starih pjesama ima, kako bi mi mogli da budemo kreativni. U suštini muzika je ta koja definitivno presudi na kraju, a tekst se uklopi.

Vi svakako uživate u dzezu, a da li u ovom projektu ima primjesa i drugih žanrova?

- Kad sam ja u pitanju ja dolazim iz široke lepeze žanrova što se riče bavljenja muzikom ali i slušanja muzike. Meni nisu strani raznorazni žanrovi od popa, preko soula do rnb-a tako da sam sigurna da se kroz konkretno pjevanje mogu čuti primjese raznoraznih žanrova. Što se tiče ovog projekta određene pjesem se baš skroz žanrovski izmještaju i pomjeraju od ostalih. Šetajući pored Ljubovića jeste dzez, međutim onaj klasični dzez, već Oj moja ružo rumena je latini dzez. Sledeća pjesma koju ćete čuti će biti čisti bluz. Šareno je, lijepo je i mi ne dozvoljavamo da nas išta ograniči u kreaciji, idemo tamo gdje nas povede emocija.

Projekat Tradicija obojena dzezom obuhvata 25 pjesama, 15 domaćih i 10 iz regiona, imate li favotita među njima?

- Projekat jeste veliki i dosta pjesama mi još uvijek nijesmo obradili, nismo još stigli do njih, tako da još ne mogu da izdvojim omiljenu, onu koja mi je nabolje legla. Vjerovatno ću moći kad sve završimo, kad se slegnu emocije, kad se slegnu utisci, ali i kad izvedemo pjesme nekoliko puta.

Pjesme prate i spotovi, bez mnogo priče, akcenat je na bendu i pjesmi bez dodatnih ukrasa, ali uvijek nova lokacija? Ko je zadužen za video produkciju?

- Željela sam da spotovi nekako stave akcenat na samu pjesmu, da pjesme budu te koje će da nose priču, jer pjesme su te koje su prioritet i pjesme su te koje predstavljaju našu kreaciju i naše djelo. Igrani spotovi nekako nam nisu išli uz ovu priču. Upravo smo se oko toga usaglasili moji saradnici i ja, fenomenalni momci Nebojša Perković i Ivan Mandić ispred Mediatag studija.

Dosad ste nam prezentovali tri obrade - Biser Mara, Šetajući pored Ljubivića i Oj moja ružo rumena, kakve su reakcije, kako su prihvaćene?

- Nakon ove tri pjesme reakcije su baš onakve kakvima smo se i nadali. Jedna jako važna stvar je da je u jednoj osnovnoj školi tokom časa muzičkog vaspitanja puštana naša verzija pjesme Biser Mara, tako da mislim da to govori mnogo. Upravo takva reakcija nam daje vjetar u leđa da jedva čekamo da publika vidi i čuje i ovaj ostatak projekta koji smo pripremili.