Iako su Bare Kraljske nekada važile za izuzetno živu i prometnu mjesnu zajednicu na teritoriji opštine Kolašin, kroz koju prolazi regionalni put koji od Andrijevice vodi ka Mateševu, danas se ona prepoznaje po zatvorenim i napuštenim kućama i ruiniranim društvenim objektima u centru naselja. Svako ko prođe kroz ovo mjesto lako može primijetiti da su obećanja da će se vremenom Bare Kraljske pretvoriti u pravu turističku oazu i pogodno mjesto za život ostala samo mrtvo slovo na papiru. To potvrđuje i predsjednik mjesne zajednice Milovan Labović navodeći da su Bare Kraljske, zahvaljujući nebrizi društva u cjelini i maćehinskom odnosu države prema sjeveru Crne Gore, doživjele svukupnu razvojnu stagnaciju.
– Svjedoci smo da država svih ovih godina nije davala neki posebni doprinos da se održi život u Barama Kraljskim, već su nadležne institucije prećutno posmatrale kako se, zbog težine života, narod masovno iseljava sa ovog područja. Nijesu su se nudili programi na osnovu kojih bi se otvarala radna mjesta i jačala lokalna gazdinsta. Jednostavno, narod je bio prepušten samom sebi. Takođe, sve ono što se nekada u Barama Kraljskim nalazilo u državnom vlasništvu ostavljeno je na milost i nemilost zubu vremena. Sve je to dovelo do situacije da danas ovaj kraj bude jedan od najnerazvijenijih u Crnoj Gori – naveo je Labović u izjavi za "Dan".
Podaci ukazuju da je u ovom živopisnom mjestu, prema popisu iz 2003. godine, bilo 246 stanovnika, danas ih tokom čitave godine živi oko 70. Nastavu u Osnovnoj školi "Jagoš Vešović" trenutno pohađa svega dvadesetak đaka, dok je osamdesetih godina prošlog vijeka ova ustanova brojala 180 učenika. Nekada je samo u državnom šumskom preduzeću u Barama Kraljskim radilo preko 70 mještana, da bi danas u ovoj oblasti bilo angažovana svega nekoliko lugara iz ovog mjesta. Negativnu sliku Bara Kraljskih upotpunjuje i oronula zgrada u kojoj je bila smještena biblioteka sa oko 7.000 knjiga. Tu je i zapušteni objekat u kom su radile prodavnice i otkupna stanica, kao i ruinirani Dok kulture, gdje su se nalazili i školska radionica i stanovi za prosvjetne radnike. Zapuštena i obrasla šibljem je i zgrada ambulante u koju, za razliku od minulih vremena, samo jednom sedmično dolaze medicinski radnici. Zub vremena načeo je i spomenik znamenitog naučnika dr Jagoša Vešovića, čije ime nosi osnovna škola u ovom mjestu.
Labović ističe da navedeni podaci i sam izgled centra Bara Kraljskih stavljaju do znanja da je ovaj kraj doživio sveukupnu razvojnu stagnaciju.
– Nekad su Bare Kraljske odavale sliku jednog urbanog mjesnog centra. Ovdje je bilo mnoštvo mještana, radnika i brojnih putnika i posjetilaca. Nekada je na ovom području bilo preko 20 registrovanih autoprevoznika. Dovoljno je reći da smo imali najljepšu seosku biblioteku u ondašnjoj Crnoj Gori i shvatiti kako se ovdje živjelo. Međutim, od kako su ti objekti prešli u vlasništvo države, oni su prepušteni konstantnom propadanju i danas liče na prave ruine. Sa druge strane, ništa nije urađeno da se otvaraju proizvodni pogoni, iako se dobro zna da se moglo dosta toga uraditi po pitanju drvoprerade, otkupa i prerade ljekobilja i flaširanja vode – zaključio je Labović.
