Dobrotska čipka, nematerijalno kulturno dobro Crne Gore, živi svoj novi život, zahvaljujući ciklusu edukativnog programa koji ove jeseni i zime pohađaju polaznice svih starosnih dobi i, prvi put - učenici osnovnih škola sa teritorije Opštine Kotor. Škola dobrotske čipke koja se drugu godinu održava u organizaciji i u prostorijama OJU Muzeji Kotor, nije zamišljena kao radionica za izradu ručnoga rada, nego kao prenošenje i usvajanje znanja i vještina, kojima će polaznice/ci stvarati svoje umjetničko djelo. Ne čuva se samo tehnika, vještina, već i autentični nazivi: "retićela"- čipka na iglu/iglom, "lozica"- ravna ili kosa crta (konac) izrađena obametanjem niti, "obamet"- bod kojim se iglom i končanom niti obrađuje ili ispunjava pomoćna vezica u tehnici šivane čipke, kojom se "bobijaju" geometrijski likovi i složeni motivi, "kolimbar (kolumbarić)" kružić ispunjen niti na unakrsnim pomoćnim vezicama, ukrasni dodaci "pikot/očica" i "loptica/bobica", kao i motivi- "sunašce", "rozetica", "zvijezda"...Zanimljiv je naziv "uperak" kojim se označava vrh konca pri uduijevanju kroz ušice igle.
-Svaki motiv, svaka mustra, nacrt je za sebe, nema ponavljanja, tako se čuva originalnost i tako se stvara umjetnost Svakim bodom, a njih ima dva osnovna i više drugih ukrasnih, polaznice stvaraju sliku koja je čipkasta, zato se dobrotski vez i zove "čipka", ali to je samo naizgled čipka. Ona je i vez, jer se radi običnom iglicom, "motom" krpljenja, radi se ušicama, rijetko vrhom, a treba i vrh igle, objašnjava prof. Nada Radović.
Njena, prošlogodišnja učenica Natalija Maksić Popović, sa kojom zajedno vodi Školu, dodaje da su osnovni bodovi "uglasti" i "obli", a sve ostalo se nadorađuje na njih. Za izradu su potrebni platno, igla i konac, mada je minijature moguće raditi i bez platna to je bukvalno čipka "u vazduhu" – "Punto in aria" na italijanskom, gdje se stvara umjetničko djelo samo iglom i koncem.
-Rado prenosim vještinu dalje, jer dugo je bila zapostavljena, dobro je da se nastavi, da je neko prenosi. Veliki uspjeh je ako iz svake grupe bar jedna žena nastavi da radi, jer 100 godina maltene niko nije radio. Odlično je što se i djeca uključuju, možda to neće koristiti sad, ali kad budu stariji - kaže Natalija.
Ovo je drugi ciklus Škole, polaznice su sa raznih strana – Bjelorusija, Liuzijana (Amerika), a po prvi put vještinu veza uči i muškarac. Prevodilac Dujam Simčić iz Zagreba, profesor engleskog i francuskog jezika, došao je u Kotor samo radi čipke. Za Školu je saznao preko sajta Opštine Kotor, rentirao stan i ostao cijeli mjesec.
-Dobrotski vez ću raditi za svoju dušu, za drage prijatelje, rad je opuštajući, uopšte nije naporan, uživam dok radim, malo smeta kad se konac zaplete, ali i to se prevaziđe. Svi radimo slične motive dok učimo, a kad budem radio nešto svoje, onda ću kreirati svoje unikatne motive, kaže Dujam, koji je bio polaznik prve grupe.
Tea Mandić iz Bijele, studentkinja prve godine Fakuteta umjetnosti na UDG u Podgorici, uporna je u savladavanju vještine veza. Bilo joj je teško na početku, jer nije baš mogla da vlada ni iglom ni koncem, neke stvari koje bi se možda podrazumijevale da ih zna, prvi put ih je ovdje naučila, jer nije prije nikada šila.
-S obzirom da sam odrasla u bokeljskoj porodici, da sam Bokeljka, drago mi je što imam priliku da se povežem sa svojom tradicijom, koja se postepeno gubi, posebno na hercegnovskoj rivijeri. Znači mi da poznajem svoju tradiciju i da je čuvam, kaže Tea.
Opština Kotor je ušla u proces valorizacije, obezbjedila je materijal, te je Škola za sve polaznice besplatna. Do sada je u više ciklusa kroz nju prošlo oko 30 polaznika.Doprinos očuvanju ovog kulturnog dobra dale su i Dušica Ivetić i mr Mirjana Vukasović iz JU Muzeji Kotora, otvarajući vrata Galerije solidarnosti prošle godine krajem oktobra za prvu Školu ovoga tipa.
-Krenuli smo i sa školom izrade čipke za učenike osnovnih škola, znači, mi smo sačuvali dobrotsku čipku, ona više nije "rizična", ona je stvarna i postojana, sretna sam zbog toga. Nadamo se da više nećemo kucati na vrata UNESCO-a, nego da će nam ih otvoriti da postane zaštićeno dobro Čovječanstva, kaže prof. Radović potsjetivši da su inicijativu pokrenuli istovremeno kad je to urađeno za Bokeljsku mornaricu.
Zbog velikog interesovanja Mirjana Vukasović najavljuje nastavak škole i u Novoj godini, nadajući se da će uskoro biti otvoren i Muzej grada Kotora, gdje će svoje mjesto naći i dobrotska čipka. Polaznice će, zajedno sa onima od prošple godine moći da se predstave svojim radovima na zajedničkoj izložbi.
Dobrotska čipka u Boki se izrađuje od 12. vijeka, a procvat doživljava u vrijeme razvoja brodogradnje, pomorstva i trgovine. Bokeljke su je vezle za svoja domaćinstva, za ukrašavanje odjeće, darivale su crkvama oltarnike, ali su i zarađivale prodajom stolnjaka, miljea, tabletića, ručnika sa floralnim i geometrijskim motivima čipke.
Komentari (0)
Ostavite svoj komentar