Po ulcinjskim nepreglednim plažama i zidinama Starog grada vjekovima su se pričale i prepričavale priče o gusarima, vilama, sirenama, ribarima i čudesnim barkama. Gradske legende ušle su u tradiciju, a od sijaset priča sigurno je najljepša ona o ljubavi između pisca Servantesa i lijepe Dulčineje, što je posebno interesantno turistima koji dođu da obiđu najjužniju crnogorsku opštinu.
Stoga se na lokalnu upravu mogu slobodno ugledati brojne opštine, i to baš u pogledu očuvanja tradicije grada i poštovanja prema ljudima koji su Ulcinj učinili gradom sa dušom.
Tako su Dulčineja i Servantes, Osman Leskovac, Rizo Šurla i Selim Šurda- po kojima je Ulcinj nadaleko poznat dobili murale u svom gradu i to na nekada zapuštenom stepeništu prema nekadašnjem hotelu "Galeb", koje sada ima potpuno novi i svježi izgled.
Za predivne murale je zaslužan poznati gradski strit-art umjetnik Agron Ujkaši kog smo zatekli veselog i ornog za rad u izradi još jednog murala.
Mural je među prvima dobio čuvena gradska legenda Osman Leskovac- poznati turistički radnik, ribar i zaljubljenik u svoj grad koji je, nažalost, preminuo u martu ove godine.
Ostalo je da se budućim generacijama priča i prepričava legenda o Osmanu koji je punih 20 godina čistio šetalište Pristan od žvakaćih guma ne uzimajući za to nijedan jedini cent!
Osman je to činio svojim specijalnim rašpama, ručno napravljenim za obavljanje tog posla za koji je govorio da radi iz čiste ljubavi. Bio je veliki zaljubljenik u ribolov, spremao je najrazličitija moguća primorska jela, a Ulcinjani pričaju da je bio čovjek vedrog duha, uvijek nasmijan i spreman za dobru priču i razgovor.
- Kad ne vidim Malu plažu kao da nisam ni ustao. Ovaj Pristan je naš obraz i zato mora biti čist- govorio je Osman.
Pored Osmana nasmijano lice Riza Šurle- najmarkantije ličnosti iz mnogobrojne enklave crnaca, čiji su preci u Ulcinj stigli sa afričkog kontinenta kao robovi koje su doveli gusari.
Duhovit, zanimljiv, komunikativan i neposredan Rizo je dugo godina bio prava gradska atrakcija. Uradio je na hiljade fotografija turističkih znamenitosti i ljepota južne obale, koje je besplatno dijelio gostima Ulcinja. Fotografije je poklanjao i svojim sugrađanima, nikada ne uzimajući novac.
Bio je borac NOR-a, ratovao je protiv Njemaca na Sremskom frontu. Potom je u Beogradu izučio fotografski zanat, pa je po povratku u Ulcinj otvorio fotografsku radnju "Pinješ", nazvanu po poznatom ulcinjskom naselju. Rizo se oprobao i u glumačkim vodama, pa je igrao u filmu Radomira Subotića "Jagoš i Uglješa".
Turisti su ga obožavali i rado su se fotografisali sa njim na plažama, a Rizo je pored fotografije i supruge Nade Račić imao još jednu ljubav- ribarenje na rijeci Bojani, koju je iznad svega volio i sebično prisvajao.
U braku sa svojom voljenom Ulcinjankom izrodio je dvoje djece- sina Marija i kćerku Anitu. Preminuo je 2003. godine u 83. godini života.
Ujkaši je nacrtao i lik najpoznatijeg ulcinjskog mornara Selima Šurde. Ovaj hrabri mornar bio je vlasnik broda "Glorija"- najvećeg imena u istoriji jedrenja u gradu.
A kakav bi to bio omaž ulcinjskim legendama, a da se tu ne nađe najljepša ljubavna priča. Svi Ulcinjani sa ponosom prepričavaju čuveni gradsku legendu po kojoj je čuveni španski pisac Migel de Servantes robovao u Ulcinju krajem 16. vijeka. Brojni istoričari tvrde da se u glavnu junakinju njegovog romana "Don Kihot" Dulčineju od Toboza, Servantes ludo zaljubio.
Ulcinjani takođe tvrde da je "Don Kihot" nastao poslije Servantesovog robovanja u Starom gradu, koji se u romanskim državama, kako tada tako i danas, naziva Dulcinjo.
Priča o bezuslovnoj ljubavi ovjekovječila je ime ovog primorskog grada sa milenijumskim trajanjem, a mještani i dan danas vjeruju da je Dulčineja bilo drugo ime za Ulcinjanku koja je Servantesa pratila u stopu slušajući ga kako pjeva i gledajući kako zapisuje stranice svog najpoznatijeg romana.
Коментари (0)
Оставите свој коментар